Sjedenje ili ležanje duže od 30 minuta bez prekida može da bude povezan sa povećanim rizikom od smrti od raka, pokazalo je
Istraživači su utvrdili da boravak u sjedećem ili ležećem položaju tokom budnog stanja duže od pola sata u kontinuitetu ima veze sa većim rizikom od smrtnog ishoda usljed malignih bolesti, pri čemu se rizik povećava sa svakim dodatnim satom neprekidne neaktivnosti, prenosi Gardijan.
Studija je pokazala i da prekidanje dugih perioda sjedenja kratkim intervalima fizičke aktivnosti može da smanji taj rizik, pa bi čak i kratka šetnja po kancelariji na svakih pola sata mogla da ima znatne zdravstvene koristi.
Glavni autor istraživanja sa Univerziteta u Glazgovu Frederik Ho izjavio je da rezultati ukazuju da je sjedenje duže od 30 minuta odjednom posebno povezano sa većim rizikom od obolijevanja i umiranja od raka.
Prema njegovim riječima, prekidanje sjedenja jednostavnim aktivnostima, poput kratke šetnje, može da ima zaštitni efekat, dok ni lagane fizičke aktivnosti ne bi trebalo zanemariti.
Rezultati istraživanja, objavljeni u naučnom časopisu „PLOS Medicine“, pokazali su da zamjena perioda neaktivnosti fizičkom aktivnošću može da doprinese smanjenju rizika od različitih vrsta raka.
Među korisnim aktivnostima izdvojeni su lagano hodanje i kućni poslovi, poput peglanja ili pranja sudova.
Istraživački tim analizirao je podatke dobijene sa uređaja za praćenje aktivnosti koje je nosilo više od 91.000 učesnika britanske baze podataka UK Biobank, koji su praćeni u prosjeku 12 godina.
Prema rezultatima, svaki dodatni sat produžene neaktivnosti dnevno nosio je povećanje rizika od smrti od raka za 10 odsto.
S druge strane, zamjena jednog sata sjedenja ili ležanja laganom fizičkom aktivnošću nosila je smanjenje rizika od smrti od raka za 12 odsto, dok je zamjena 30 minuta neaktivnosti sa 30 minuta umjerene fizičke aktivnosti, poput hodanja, nosila smanjenje rizika za osam odsto.
Istraživanje je pokazalo i da je rizik bio 22 odsto niži kada je pet minuta neaktivnosti dnevno zamijenjeno sa pet minuta intenzivne fizičke aktivnosti.
Autori studije upozoravaju da istraživanje ima određena ograničenja i da, zbog opservacionog karaktera studije, ne može sa sigurnošću da potvrdi uzročno-posljedičnu vezu između dugotrajnog sjedenja i povećanog rizika od smrti od raka.
(B92)
