Ovo nije pri put da režimi koji sebe predstvaljaju demokratskim iskazuju totalitarnu prirodu koja se ogleda u tome da postoji unisonost mišljenja, unisonost, informacija i unisonost određivanja zabrana. Ali zapamtimo – od rusofobije do srbofobije mali je korak.
Gašenje ruskih medija i diskriminaciju Rusa širom Evrope akademik i istoričar Ljubodrag Dimić objašnjava suludim strahom koji se pothranjuje i kojim se formiraju novi rusofobični oblici ponašanja.
Fobije su uvod u velike tragedije
„Često strahovi i fobična ponašanja proizilaze iz toga što se jedan prostor niti poznaje niti razumije niti postoji tendencija da se razumije. Strah proizvodi afekat koji je, u ovom slučaju, propagandno dodatno podstaknut, formiranjem psihoze o ugroženosti. To je uvod u velike tragedije. Mislim da se to dešava i sada sa Rusijom koju tumače na jedan kliširan način karakterističan za cio 20. vek. To neće izaći na dobro, ni za Zapad ni za onog prema kome su sankcije uperene“.
Analogija je, kaže puno, ali na osnovu svega što vidimo, smatra, srbofobija će se pojavljivati u našem najbližem okruženju, i na jugu i na zapadu, a vjerovatno u nekoj formi biti prihvaćena i na Zapadu.
Propaganda iznad slobodnih informacija
Ovo što se danas dešava, uvod je ne u veliki rat već veliku promjenu. Nastojanje da se Rusija izbaci iz Savjeta bezbjednosti UN a riječi jedne velike sile jednostrano ignorišu (izlazak iz sale) pokazatelj je nastojanja (decenijskog, još od 1999) eliminisanja postojećeg međunarodnog poretka.
Prisusutvujemo, kaže akademik Dimić, novim polarizacijama, obliku ponašanja pojedinih država u kojima je isključena mogućnost da čujete drugog i gdje propaganda odnosi prevagu nad slobodnom informacijom.
„Ukida se pravo na slobodno mišljenje. To jeste rat protiv čovječanstva i sukob protiv ljudske vrste kojoj zabranjujete da misli i kojoj prijetite silom“.
Revizija istorije se uvijek olupa o glavu
Na pitanje kako gleda na ulogu Njemačke u ukrajinskom pitanju i slanje naoružanja zemlji u kojoj su prevrat 2014. izvršile neonacističke organizacije, Dimić kaže da su to omogućili procesi izraženi u reviziji istorije.
„Iskrivljeno i izobličeno predstavljanje istorije se uvijek olupa o glavu, i siguran sam da će se u skorom vremenu i na Zapadu i na istoku Evrope i u SAD u sve većoj mjeri čuti glasovi koji trezveno misle, posmatraju kontekst i procese. Ako razmišljate događajno, a ne posmatrate pojavu i proces koliko traje, vi se izgubljeni u koordinatnom sistemu gdje postoje dve ose – jedna vremenska a druga prostorna“.
Nametanje nove nacionalne svijesti – nemoguć poduhvat
Kada vas škola i informacije zatupljuju, smatra, onda čovjek ne prihvata činjenice već kockice koje mu u propagandnim formulama nudi onaj koji mu formira mišljenje.
O Ukrajini, kaže govore oni koji ne poznaju njenu istoriju i činjenicu da se poslednjih nekoliko decenija, u pokušaju da se formira jedna nova nacionalna svijest vrši torturom nad narodom u Kijevu.
Taj poduhvat je, zaključuje, nemoguć.
(Sputnjik)
