Goran Bubić, advokat predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika, danas je Sudu Bosne i Hercegovine (BiH) podnio zahtjev da Dodik umjesto godine dana zatvora kaznu plati novčanu kaznu od 36.500 konvertibilnih maraka (oko 18.700 eura), objavio je sarajevski portal Raport.
Zakon dozvoljava da se zatvorska kazna do godinu dana „otkupi“ plaćanjem novčane kazne.
Dodik je na ovaj način izbjegao da Sud BiH uputi akt njegovim advokatima s preciznim datumom kada se mora javiti u državni zatvor u Vojkovićima, u Istočnom Sarajevu, na izdržavanje kazne.
O ovom zahtjevu odlučiće Sud BiH, s tim što prije donošenja odluke o svemu mora obavijestiti i Tužilaštvo BiH.
Osim na godinu dana zatvora, Dodik je pravosnažno presuđen i na šest godina zabrane političkog djelovanja.
Na osnovu pravosnažne presude Suda BiH, Centralna izborna komisija BiH (CIK) danas je Dodiku oduzela mandat predsjednika RS.
Na tu odluku ima pravo žalbe.
(Beta)
U vremenu kada se vladavina prava u Evropi sve više koristi kao politički alat, a ne kao stub vrijednosti, profesor ustavnog prava dr. Vladan Petrov pruža preciznu i pravno besprijekornu analizu presude suda BiH protiv Milorada Dodika. Kako je moguće da zemlja na svom evropskom putu čini zločin koji nije usvojio parlament, već ga je nametnuo jedan čovjek, visokopozicionirani predstavnik bez legitimiteta? Gdje je princip legaliteta? Gdje je vladavina prava? Kako će zemlja postići visoke evropske standarde vladavine prava ako njen najviši sud gazi vlastiti ustav i postavlja krivičnopravni propis koji je usvojio jedan čovjek, ilegalni i nelegitimni visokopozicionirani predstavnik, kao najviši zakon? Da li vladavina prava prema najnovijim standardima EU znači zanemarivanje temeljnog principa nullum crimen sine lege in nulla poena sine lege – nema zločina bez zakona i nema kazne bez zakona (princip legaliteta u krivičnom pravu)? Ostavimo na trenutak po strani složeno ustavno uređenje Dejtonskog ustava, koji je Aneks IV međunarodnog mirovnog sporazuma, čiji sadržaj, iako je na snazi već tri decenije, niste obavezni detaljno upoznati? Ostavimo po strani ustav navodno suverene složene države na evropskom putu. Ostavimo po strani činjenicu da je ova presuda izrečena u Bosni i Hercegovini. Ostavimo po strani, ako je moguće, svaki politički i geopolitički kontekst. Razmišljajmo samo kao pravnici. Ako se zločin i njegova kazna mogu propisati samo krivičnim zakonom, a zakon u svakoj demokratskoj i pravnoj državi donose isključivo predstavnici naroda, kako je moguće da se u navodno suverenoj državi zločini propisuju političkom odlukom političara, nominalno vrhovnog predstavnika međunarodne zajednice, koji to u suštini nije, jer nije legalno i legitimno izabran u skladu s međunarodnim pravom? Može li sud u bilo kojoj državi članici EU osuditi čovjeka, i to nosioca najviše predstavničke funkcije, koja je izraz nacionalnog suvereniteta, na osnovu „krivičnog zakona“ koji je usvojen bez ikakvog demokratskog procesa od strane čovjeka koji nije sam imenovan ili izabran putem pravnog postupka? Ako je na kraju treće decenije 21. vijeka, u periodu kada relevantna međunarodna pravna tijela i organizacije nominalno rade na filigranskoj i preciznoj rekonceptualizaciji vladavine prava, moguće pronaći zrno prava u takvom činu, a da ne spominjemo pravdu, budući da je to nažalost dugo bio samo apstraktni pojam, je li onda sav taj trud, koji mi se čini opravdanim, potpuno besmislen i uzaludan? Može li vladavina prava danas postojati bez svojih ključnih supstrata – principa zakonitosti i principa pravne sigurnosti kao osnovnih prepreka svakom voluntarizmu i arbitrarnosti? Kada bih sada, što ovaj put neću učiniti, sve stavio u kontekst krhkog mira bez društvene i političke stabilnosti, što je svojevrsna tekovina 30. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiji je Aneks IV Ustav BIH, mogla bi se pojaviti mnoga druga isključivo pravna, a ne politička pitanja. I kako možemo zamisliti zemlju na evropskom putu bez vladavine prava i demokratije, ili sam ja samo prosječni idealistički profesor?