Piše: Dr Momčilo D. Pejović

„Iskreno vam pričam (…)! Bez razloga su me uhapsili (…), 13 pisama su mi uzeli (…), 13 mjeseci su me držali u zatvoru – pritvoru“!? I, što, nikome ništa! „Evo, iskreno ću reći“? Sve od početka pa do kraja! Pisao sam (…), britanskom ambasadoru (…), američkom (…)! „Zoranu dam 5000 maraka (…)! Traži (mi) (…) 150.000! Donesem, (ja), 150.000 maraka, naravno, „poštanskih“ (…)! Pita, (me), Zoran: Što je ovo?! (…), ustade, i ode!? Goran „uhvaćen“ na graničnom prelazu sa 500.000 maraka! (…) a, ne mogu bez Duška (Markovića)! (…) ja sam izbušio ono auto! Bio sam u bjegstvu (…)! Četiri godine sam bio gdje ljudsko biće (…), na minus 25″!? Šta (ni)je sve izdržao, i to „teško bolestan“!? Sve pod pečatom, dijagnozom, nalazom i potpisom ljekara (doktora), dokumentacija „potpuna“!

„Tako sam navikao i (…) sa tijem ću umrijeti“, (ne) „da po kafanama sjedim“, i da pretražujem po internet portalima!?

Sjedim, gledam i slušam šta i kako pojedin(c)i (ne)kadašnji i, ma rjeđe, sada(š)nji crnogorski boemi – biznismeni, političari – pisci, bezimeni – izbjegli, izgubljeni – zaboravljeni, nestali – potenčeni, uhapšeni – opismenjeni i drugi samo njima slični, pričaju i pripovijedaju o svojim i tuđim dogodovštinama!

Kao navijeni pričaju o sebi i mnogima sa kojima su nekad, zaja(n)de d(r)ugovali, „rujno vino pili u potaji“, po kafana se napijali i po malo lumpovali, sve gledajući video snimke sa kaseta, samo njima znano kako su ih „nabavljli“! Ponekad su video kasete i preko sudija na ruke dobijali, a neke snimke i na licu mjesta (i)spravljali odnosno brisali!

Demokratija, to bijaše! Ma, „ni sami nijesu znali što je to“! Mislili su da se „to jede“ i da im,  „to uzimanje para“, pripada!? Rukovodeći se „zdravom logikom“, sami su određivali cijenu! E, to je demokratija!?

Bijaše to neko zlo vrijeme, zvano „tranzicija“! „Radilo se sve i svašta“! Kako ko i koliko je kome moglo biti! Evropa je to „dozvoljavala“!? Bavio se i biznisom i bio u „ono vrijeme“ prvi, i na dnevnom nivou imao pazar od 17000 maraka! Zajmao je brojnima, i mnogi su mu ostali dužni! A kad bi mu „vratili dugove“, mogao bi tri kuće ograditi!? Čak je jednom prilikom, sadašnjem „predsjedniku svih građana“, dao na pozajmicu 5000 (maraka)!? Vratio! Ma nije htio, a da ih ne vrati, iako su „prijatelji“ i znaju se dugo! Naravno, u pitanju je „autoritet“ Mila Đukanovića, kojim utiče ne samo na njega, nego i na ostale! Ne po nagovoru, nego „autoritetom“ njegovim prijavio je i Sveta (Marovića) i još neke koji su radili mimo zakona i oštetili državu za nekolike stotine miliona eura!

Možda je „autoritet“ Milov bio toliko veliki i moćan da je morao da prijavljuje mnoge i da je jedan od tih bio (pri)nuđen da podnese „ostavku“ ili da bude „smijenjen“ sa mjesta „zamjenika državnoga tužioca“, u poznatoj „aferi S.Č.“?! A za Mila i njegove najmlađe u D(R)PS-u ima samo riječi hvale! Naravno, član je DPS-a od prvoga dana, i tako ostao sve do danas! Ne voli da mijenja „dresove“, tako reče!

A šta od njega (ne) čusmo za Glavnog SDT-a, M. Katnića, koji ga je „držao“ u zatvoru – pritvoru „nevino“ 13 mjeseci? Samo što ne reče da mu je on „životni spasilac“, toliko ga je zadužio taj „veliki čovjek“! Samo 13 mjeseci u Spužu?! Naravno, dobiće novčanu odštetu za „nevini boravak“ u tamnici! A možda je i to bila jedna vrsta Veselinovoga biznisa!

Pričaju, i samo pričaju! Ne možeš ih (za)ustaviti koliko toga imaju reći, sve „istinsku istinu“! Ma, „istinu“ od koje ne mogu uteći, ni onaj koji priča niti oni o kojima se ta „istina“ svima dijeli!

E, nije baš sve za priču ni kod njih, kao takvih! Oni ponekad, neće da pričaju o nečemu što je „velika tajna“, jer „ona dira“ ili zadire tamo negdje gdje je „visoko“ i u „mnoge“ moćnike odnosno zv(j)erke!? Valjda, takve priče ostavljaju za neki nastavak svoga „filma-romana“, a koji se mnogo ne razlikuje od onog što je, malo prije, javno, otvoreno i bez zazora „istinito“ (is)pričano! Usputno, piše knjigu i to (po)debelu!

Zaklinju se tako im, njihovoga, „života“, koji žive u polumraku i zadimljenim prostorijama, sa prigušenim neonskim svetiljkama, a sve buljeći u golišave igračice, koje na bini imaju svoju ustaljenu izvođačku tačku!

Sve znaju o svakome! I znaju ono što baš treba da svako čuje i znade o onima o kojima oni tu „punu istinu“ svoju pronose! Znaju za skrivene štekove, stanove u Beogradu, bankovne račune u Švajcarskoj!? Znaju i ko je kome bliži i dalji rod, čak zna(di)vahu sve do unazad njegovoga prađeda ili onoga o kome „istinsku istinu“ pričaju, pa makar isti čas umrli ili sjutra ujutru ne osvitali! Tako je, i nikako drugačije!? Sve istina, tako im Bog pomogao!

Naravno, i da u naslovu nije, ne bi vam bilo mnogo teško pogoditi o kojoj osobi je riječ, a koja me je „inspirisala“ da napišem svoj „dojam-utisak“ o gostu! Čak i da nijesam naveo emisiju „Slobodna zona“ TV Prva, sa voditeljem Draženom Živkovićem, „zagonetka“ ne bi dugo potrajala!

Nije meni teško bilo odslušati emisiju uživo! Ni čak i njen snimak preslušati od početka do kraja, i potrošiti to neko vrijeme, koje bi mi bilo pametnije upotrijebiti za nešto sasvim drugo! Međutim, veoma mi je bilo intrigantno, sa koliko te osobe volje i želje ulaze u „avanturu“ da putem medija pričaju neku svoju „istinitu priču“! A ispred sebe drže hrpu „papira – dokumenata“ sa kojima ubjeđuju javnost da je slika i prilika ovoga svijeta onakva kakvu nam je oni prikazuju! A osobe, koje oni pominju i koje su svemu tome „glavni krivac“, tu su pored nas i onakve su kakve nam ih oni (o)karakterišu i kakvu nam poruku o njima sugeriši i daju!

Još jedan, interesantan, detalj zapada za oko! Kako je moguće da se te i takve osobe pojavljuju odjednom, a nestaju takođe iznenada ili su negdje na izdržavanju neke kazne? Kasnije se ispostavi(lo) da su bili „nepravedno“ osuđeni odnosno nevino ležali u zatvoru godinu, dvije čak tri ili četiri i još usput obavili „liječenje“ dok su izdržavali nepravedno (do)suđenu kaznu!?

Unazad dvije-tri godine, tako mi se čini, toga istoga gosta emisije „Slobodna zona“ gledao sam i slušao što priča, tada, kod novinara Milomira Marića u nekoj njegovoj emisiji „Goli život“! Bijaše vrijeme sunčano i možda se intervju obavljao na (Veskovom) Veselinovom imanju! I tamo je lamentirao Veseli(n) Mujović nadugo i naširoko i čak obećao, koliko me sjećanje služi, da će ponovo gostovati u „drugoj emisiji“ i da će (mu) imati šta reći!? Nijesam baš siguran šta bi još imao i mogao reći! Valjda hoće izvršiti „dopunu“ onoga što nije uspio u nešto više od dva sata da saopšti, toga „letnjega“ dana! Da li je drugi put ili opet „gostovao“ nije mi poznato!  Pretpostavljam da nije, mada nam ne bi imao ništa novo (sa)opštiti!

Moguće da mu je i ovo „gostovanje“ u emisiji „Slobodna zona“ poslužilo kao „zamjena“ i ujedno „korekcija“ za ono „obećano“ kod M. Marića!? A mogao je i bez njega, jer nam ništa novoga nije saopštio, sem što se pravdao i dvadesetak imena spomenuo, tek toliko da se reče da nas gledaoce nije omanuo odnosno „zaboravio“! Naravno, da nije ništa novoga rekao, ali jeste više od dvije trećine, već rečenog u emisiji „Goli život“, ponovio ili prepričao gostujući u „Slobodnoj zoni“!

Čusmo i odakle je, i njegovo porijeklo, školsku spremu, obrazovanje njegovo i njegove šire familije sa 13 fakultetskih diploma uz četiri doktorata, o njegovom bratu kao najmlađem dekanu u ondašnjoj SFRJ, njegovom ocu prvom doktoru nauka u ondašnjoj Jugoslaviji, i tako dalje. Impoznantno, nema šta i jeste za pohvalu, iako, uvjeren sam ima mnogo i onih iz drugih porodica širom one bivše Jugoslavije koji ne zaostaju ako već i ne prevazilaze te njegove porodične reference, barem što se tiče fakultetskih diploma i doktorata!

Sjedim i razmišljam  o onome što sam uživo čuo, i još jednom snimak preslušao, pa onako nešto logiciram! Hajde, neka je i sve onako kako nam „iskreno ispriča“ Veselin (Vesko) Mujović!  Međutim, postavlja se pitanje zašto nam on to dva puta gotovo od riječi do riječi priča ili prepričava, samo dodajući imena i prezimena osoba, ličnosti koje su bile na tada visokim političkim i državnim funkcijama, kao što su: Vesna Medenica, Božidar (Bobo) Vukčević, Svetozar Marović, Duško Knežević, Duško Marković, Milo Đukanović, Milivoje Katnić, Ivica Stanković, Zoran Piperović, Zoran Radović, Zoran Radonjić, Miraš Radović, Stojanka Radović, Goran (Sito) Rakočević, Vlatko Rakočević, Migo Stijepović, Neno Vujošević, doktor Šoć i tako dalje! A, Vesna (Medenica), (…) ona mu je „uništila život“! (…) „ona nije bolesna, (…) ona je zdrava“, po šest kilometara prepješači!?

Dakle sve imena i prezimena ličnosti koja su bila na veoma važnim državnim funkcijama, a mnoga su od njih i dan danas u aktivnoj političkoj i(li) državnoj službi! Naravno, i neka se od njih bogme nalaze pod izvjesnom policijskom i sudskom istragom? Da li tom „iskrenom pričom“  i u kontekstu te „priče“ želi se nešto drugo reći i okrenuti pravac državne istrage u nekom drugom pravcu i pokazati na „prave krivce“ trodecenijskog pljačkanja državnih resursa, kriminalnih radnji i organizovanog kriminala na visokom državnom nivou i tako dalje i tome slično? Od svih spomenutih imena, samo Mila Đukanovića on ostavi bez „krivice“, bez i jednoga (ne)djela koje bi ga moglo teretiti, makar toliko da ga vide istražni sudski organi crnogorski! Čak nema ni bankovni račun u Švicarskoj!? Drugima je pomagao (pre)noseći novac, ali za Mila nije ništa radio!? Vjerovatno zbog „autoriteta“!?

Neka od navedenih imena i prezimena pomenuta su u veoma ozbiljnim i zabrinjavajućim „ulogama“, bilo da se radi o primanju mita, korupciji u sudstvu, kriminalu, švercu cigareta, švercu droge, umiješanosti u „držvnom udaru“, u raznoraznim aferama, kao što je ona sa Moldavkom, „afera S. Č.“, i tako dalje! Naravno, nije riječ o inicijalima Saše Čađenovića, specijalnom državnom tužiocu!

Zdrava logika mi nameće i pitanje: Šta bi imali da kažu, neki od (pro)zvanih u emisiji „Slobodna zona“, kao na primjer, Duško Marković, Duško Knežević, Zoran Radonjić, Goran Sito Rakočević, Svetozar Marović! Veoma ozbiljne optužbe čule su se na navodne radnje imenovanih lica povodom šverca duvana, afere S. Č., prodaje stanova, kupovine zemljišta, nelegalnog prenosa ogromnih suma novca, enormno stečenoga bogatstva i tako dalje?

Takođe, možda se radi o pranju biografija nekih ličnosti iz društvenog, državnog i političkoga  života, koje su tokom tri decenije imale značajnu ulogu na kreiranje ukupnog ambijenta u Crnoj Gori?!

Evo, prošla je nedelja dana od „intervjua“ u „Slobodnoj zoni“ sa „gostom“ Veselinom Mujovićem, a nema reagovanja! Niko od (pro)zvanih ličnosti da se glasne i uputi demantija ili smatraju da je to „passé“, i da je potpuno nebitno šta jedan Milov „d(o)ušnik“ ima reći, kad je pod jakim uticajem „autoriteta“ ili je „svojevoljno“ po zadatku službe primoran da obavi zadaću! A možda su navedeni „slučajevi“ samo blagi „domaći“ biljni čajevi „za laku noć“, koje spravlja Veselin Mujović, svima onima prozvanim kojima je pred odlazak na spavanje potreban miran i udoban san!

Sve više sam u uvjerenju da se prozvani ponašaju kao nojevi koji su zabili glave u pijesak, pa ne mogu da čuju niti da vide šta ko i o kome priča!

Možda ovo moje reagovanje, odnosno utisak na gostovanje imenovanog, ponuka nekog od prozvanih i počne da driješa džak u kojem se nalazi mnogo zavežljaja sa „nepročitanim predmetima“!? Ako se ni to ne desi neće biti ništa novo niti neobično, jer mnogo je afera koje su otkrivene, a ništa se ne dešava prozvanim licima, niti im izvršni i sudski organi makar i malo remete duševni mir i udoban život!

Brinu me razlozi i motiv(i), iako nijesam siguran da je Veselin (Vesko) Mujović onako uzgred i sasvim slučajno, „pričajući i pripovijedajući“ svoje „slučajeve“ ovlaš, bezazleno i nenamjerno pominjao mnoga imena, ličnosti ili službenike zaposlene u sudstvu; i na taj način „sugerisao“ (ne)nadležnim državnim organima da se „trule daske“ odavno tamo nalaze i gotovo da su toliko istrulile da zahtijevaju radikalne „zahvate“ i generalnu demontažu uhlebljenih kadrova! Njegovi (slu)čajevi nijesu tako pitki, a još i manje plitki, da bi ih oni koji su pomenuti mogli na miru ispiti i otići na spavanje, pa nama građanima reći „laku noć đeco“!? A možda nije u pitanju ništa drugo sem „autoritet“ njemu dragog „predsjednika svih građana“!?

Zamalo da zaboravim rezime „iskreno rečenog i pripovijedanog“, samo u jednoj prostoj rečenici: Igra se mnogo kvarno, spašavajući sebe i svoju fotelju!

Tagovi