Piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA i osnivač BORBE

27. maja 2004. godine ispaljen je hitac u Duška Jovanovića. Kukavice iz mraka pucale su u slobodnog čovjeka. U hrabrog novinara. U borca za pošteniju i pravedniju Crnu Goru. U čovjeka koji se borio za ideju i za ideale. Hitac koji je ispaljen u mraku, tog 27. maja, ostavio je trajne posledice na jedan narod, koji se ni nakon toliko vremena nije oporavio od te rane.

Duško Jovanović je bio jedini medijski svjetionik slobode i pravde, dok su druga „novinarska“ pera pisala po diktatu onih koji su tog 27. maja 2004. godine pucali u istinu.

Meni je bila čast da poznajem Duška. Čast što sam jedan od onih s kojim sam dijelio političke i novinarske ideje. Ponosan sam što sam godinama bio u njegovom političkom i poslovnom okruženju.

Ono što danas predstavlja novina za koju je život dao, samo je karikatura. Tužno je danas gledati kako i politički puleni onih koje je Duško tekstovima targetirao kao mafiju, danas jurišaju sa naslovnih strana tog prodanog biltena. Krevelje se sa naslovnica tog biletana oni koji su hapsili Duška.

I nije mrak ugasio tu novinu jer to Duškova žrtva ne dozvoljava, ali su to uradili oni koji su opljačkali Srbiju, predali tu novinu na upravljanje i onima koji su te 2004. godine slavili njegovu likvidaciju.

Ja sam ponosan na svoj rad, Duška nijesam i neću nikada obrukati. On je svoje mjesto našao u istoriji, a našli su i oni koji milionima pokušavaju, bez uspjeha, da operu obraz.

I danas, 18 godina kasnije, reći ću:

Duško nije mrtav, oni nijesu živi!!!

Tagovi