Piše: Ivan Milošević
Simpatična ova posjeta Mila Đukanovića vaseljenskom patrijarhu! Da pukneš od muke i jeda i da se krstiš po sto puta i pitaš gdje ide ovaj svijet? Da li se to on zaputio onako u paketu u Dobrotu ili su svi oni koji smatraju da sve ovo vodi u Dobroti odavno u tom naselju i sa balkona jedne od soba te klinike meditiraju o smislu i besmislu života? Milo kod vaseljenskog patrijarha? Ma kakav nadrealizam, to vam je kosmički preokret balkanskog diktatora sa posljedicama koje ćemo tek osjetiti!
Poštovalac komunizma i ideološka dadilja svima koji u Crnoj Gori još uvijek sanjaju štafete, juče je u vaseljenskoj patrijaršiji upalio svijeću. Vidjesmo samo jednu, a za koga da nam je znati? Valjda za unuka, što je najoptimističnija pretpostavka, o onim drugima neću, neka svako presudi po svome i po onome što je Milo radio zadnjih 30 godina!
Treba biti veliki imbecil, pa ne zaključiti da je Milo bio u vaseljenskoj patrijaršiji da ispita teren za priznavanje NVO CPC! Taj zadatak Milo je sebi zadao na posljednjem partijskom kongresu i došlo vrijeme da se uvjeri na licu mjesta šta od toga može biti. A i vrijeme koje je odabrano za posjetu patrijarhu ide mu na ruku. Priznata je Ukrajinska crkva, ovih dana i Makedonska, pa što ne bi Milo pošao u izvidnicu da vidi može li se priznati i ova njegova partijska! Pljušte tomosi na sve strane, pa valja stati u red, pa valjda se jednog dokopa i Milo! Kako je krenulo ima da se desi da tomos u naše slučaju ne dobije vjerski poglavar, nego da se on pošalje u Milovo sanduče i da onda ON objavi da je Crnogorska crkva autokefalna i raspiše konkurs za izbor patrijarha ovih naših nesrećnih brda i dolina! Vjerovatno bi predsjednik te komisije bio Zuvdija Hodžić, čelnik SUBNOR-a, i to po zaslugama iz prethodnog perioda. Naime, Zuvdija je na čelu organizacije koja čuva tradiciju jednog pokreta koji se proslavio u progonu i likvidaciji vladika i sveštenstva! Idelna preporuka za predsjednika Milove komisije za dodjelu zvanja patrijarha nepoznatoj osobi koja treba da se ističe u evroatlantskim integracijama, odbrani NATO-a i multikonfesionalnom angažmanu!
Zašto Milo nije unuka krstio u nekoj pravoslavnoj crkvi, nego je odlučio da to uradi kod vaseljenskog patrijarha? Mogao je da to uradi Miraš ili novi poglavar Makedonske crkve, mogao je neki Bugarin ili Rumun, Grk ili neko sa Kipra, ali ne, Milo se odlučio za vaseljenskog patrijarha! Naravno, apriori se isključuje mogućnost da je krštenje moglo da bude u srpskoj ili ruskoj crkvi! Trenutno Milo srpsku i rusku crkvu ne doživaljava kao crkvu, više ih gleda kao na neku vojnu i terorističku organizaciju! A Milo je poznat po svojim mirnodopskim stavovima koji su do zla boga podijelili Crnu Goru, pa se odlučio za vaseljensku patrijaršiju. Garant da ima neki tajni razlog zašto je to uradio, možda da vaseljenu veže za sebe i kad-tad od nje zatraži neku protivuslugu, azil ili neku drugu vrstu zaštite. Čisto sumnjam da ova posjeta vaseljenskom patrijaršiju nije dobro proračunata i da predstavlja neki politički ili egzistencijalni pazar našeg velikog diktatora! Kakvog, vjerovatno ćemo tek da vidimo, ali ukoliko se dan po jutru poznaje u ovom slučaju ima da se češemo i tamo gdje nas ne svrbi i ima Srbi u Crnoj Gori sve to debelo da plate!
Baš ću da pratim reakcije Milovih poltrona iz stranke i javnog života. Hoće li dići glas što je njihov presjednik umjesto huka Sutjeske, Neretve, Bihaća, Jajca i Drvara, otišao da sluša i čuje vaseljenskog patrijarha i čak u njegovom prisustvu zapali svijeću? Hoće li ga pitati što izdade ateističku pravdu i pravicu, petokraku i pionirsku maramu, štafetu i 25. maj? Znam da niko od njih neće zucnuti i da će skoro sva armija Milovih poltrona i ostalih obožavatelja nagrnuti na vrata vaseljenske patrijaršije da vidi da li Milova sveća još gori i da pridruže svoju!
Naopaka li je ova Crna Gora i kako se nad njom i svim njenim normalnim žiteljima iživljava Milo i njegova družina! Imali smo šansu da ih sve skupa pošaljemo kućama, a zahvaljujući nesposobnim Zdravku i zalutalom Dritanu, imamo priliku da gledamo njihov povratak i to na velika vrata i pitamo se je li iko u Crnoj Gori normalan?
I sam se pitam gori li još uvijek Milova svijeća u vaseljenskoj patrijaršiji? Poznajući diktatora ne sumnjam da je nešto smućkao, pa svijeća još gori. A to što nama gori sve u mozgu i nije mnogo važno. Bitno je da je NJEMU sve potaman!
Izvor: Srpska24
Da napravimo malu analizu. Podignut u porodici opterećenoj četničkom prošlošću, bili su silom primorani od strane komumističkog režima da se sitiču u veličanju Titoizma. Mali Milo je tako od malena učio kako je Tito nama sve a da mora zaboraviti na strica koji bješe srpski nacionalista i veliki vjernik Srpske Pravoslavne Crkve. Nakon višedecenijske borbe protiv Srpske Pravoslavne Crkve pod uticajme indoktrinacije iz djetinjstva sada je uvidio da se Antifašizam ne isplati, nakon izgubljenih izbora. Naravno, povratka ka Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u njegovim očima ne može biti i ne samo zbog indoktrinacije iz maladih dana već prije svega što bi to urušilo njegov ponos Velikog Vođe a i bio bi to po njegovom mišljenju loše po njegov imidž pa se stoga vraća Crkvi ali ne svojoj Srpskoj Pravoslavnoj. Učiniće to manevrom dostojnim manipulativnog velikog lidera preko Vaseljenskog Patrijarha. Naravno, raskoli mu nisu strani i čak šta više veoma je profitirao u stvaranju sukoba i jaza u svome narodu. Neka Vaseljenski Patrijarh pazi jer ga ovaj veliki vođa može uvući u takav raskol i podjelu koji može zauvjek da sruši Vaseljensku Patrijaršiju. Raskolnici imaju taj destruktivni uticaj kojeg šire oko sebe. Sve što dotaknu na kraju se raspadne. Druženje sa njima dovodi do velikih problema.
@NIKO99
Analiza bez greške!
Vido je da se zapad urušava polako ali sigurno pa sad manerviše i traži način da se u potrebnom trenutku vrati svojim korenima i da podrži svoje četničko poreklo.mislim da ne voli da starost provodi negde na zapadu i da mu se unuk vaspitava na zapad.u datom momentu braniće svoje poreklo i biće pravi veliki srbin.
Oživljava ideologija Dušana Krivokapića ustaškog ideologa u Crnoj Gori… Tu priču gura G.P , Z.K i neke novine