Piše: Želidrag Nikčević

Sjećam se, u jednoj davnoj predsjedničkoj kampanji, tokom TV debate, Kiro Radović je desetak minuta sa zanimanjem slušao onog luckastog doktora Hajdukovića. Dopalo mu se kako ekolog poredi prirodne ljepote Crne Gore i rugobu njenih vlastodržaca. Ali brbljivi doktor iznenada pređe na istorijske i nacionalne teme, poče da lupeta o hiljadugodišnjim montenegrinskim težnjama i tradicijama, a dobri Kiro, zapanjen, samo progunđa: „Ja mislio neki pametan čovjek, kad ono obična avetinja.“

E, otprilike tako sam i ja u početku sa zanimanjem slušao neke demokrate dok raskrinkavaju Milove pljačkaše i mafijaše, sve argumentovano, ispeglano, a onda momci pređoše na viši nivo: Živio (pokradeni) referendum, živio (miroljubivi) NATO, ua Rusija, fuj Srbija!

Da čovjek ne povjeruje. Pljunuti Milo. Samo „pošten“.

Gledam neki dan, u mom selu: prestaja čovjek čitavu službu u hramu, tik do vladike, a onda sa istim blaženim osmjehom i odgovarajućom kravatom pred kamerama poče da mudruje o nekakvim košuljama i potkošuljama…

Tagovi