Piše: Luka Tapušković

Zgazismo sa objavama ovih dva dana oko zastava na Cetinjskom manastiru ka’ šašavi i opet i opet i opet nas vozaju, preigravaju i ćeraju nas da igramo po njihovim pravilima.

Možda sam i sam doprinio tome. Šta ćeš… Ponese. Al nepogrešivo ovo dolazi nakon ozbiljnih najava za neke interesantne političke procese (čitaj hapšenja) sa kojih se treba skrenuti pažnja javnosti. Ili eventualno pripremiti teren da se to ne desi. Možda uskoro „padne“ još jedna Vesna Medenica a da mi ne doprinosimo pripremi terena za to od ove naše prepecke histerije.

Ne brinem za monaštvo. Gore su toliko dugo, a ako se iko učio monaškom trpljenju to su oni mučenici gore. Učimo se i mi malo Hrišćanskom trpljenju. Prije svega će to strpljenje nama pomoći duhovno. Đavo kumuje uznemirenom duhu.

Ovo apsolutno nije guranje problema pod tepih niti pokušaj negiranja problema koji se gore pravi. Samo naglašavam – igrajmo našu igru. Budimo tihi, a u toj našoj tišini glasni da nas cijela vasiona čuje. To je taj naš „litijski brend“.

Igraćemo se, dragi naši barjaktari crnogorski. Ali po našim pravilima.

Tagovi