“Trinaestojulac“ Nikolaidis nastavlja da širi vjersku i nacionalnu mržnju dok broji novčanu nagradu od 200 najnižih cijena rada!

Trinaestojulska nagrada kao godišnja nagrada dodjeljuje se građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva u prethodne dvije godine, koja su od izuzetnog značaja za Crnu Goru. Vijest da je dobitnik Trinaestojulske nagrade Andrej Nikolaidis je za svakog dobronamjernog građanina bila jasan znak da je najviše državno priznanje izgubilo svaki smisao, trajno urnisano, te da su male šanse da se u bližoj budućnosti može govoriti o revitalizaciji ovog priznanja.

“Evo vama programi školske lektire i biblioteke pune Andrićevih fake smećarskih mudroserija i Njegoševih kvazifilozofskih masturbacija nad sudbinom nacije i vjere; to nikada nije i nikada neće biti moje. Ne.”, poručio je prije nekoliko dana Andrej Nikolaidis, dobitnik Trinaestojulske nagrade. Podsjećamo, novčani dio godišnje Trinaestojulske nagrade iznosi 200 najnižih cijena rada, pa se s pravom pitamo do kada će država Crna Gora da sa svoje opljačkane grbače finansira isfrustrirane tipove poput Nikolaidisa.

“Bošnjacima i Crnogorcima pripala je osobita čast da dobiju zahtjevnu ulogu balkanskih Palestinaca i Kurda“, poručuje Nikolaidis. Pauze u kojima ne pljuje na velikane naše književnosti i duhovnosti poput Andrića i Njegoša, neostvareni Nikolaidis koristi da gotovo svakodnevno objavljuje skaredne tekstove u Đukanovićevim propagandnim punktovima, šireći mržnju prema srpskom narodu u Crnoj Gori, njegovim političkim predstavnicima, SPC, zvaničnoj Srbiji.

BORBA je već podsjetila čitaoce na Nikolaidisove skandalozne pozive na ubistvo patrijarha Irineja, tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika 2012. godine, na konstantno širenje mržnje prema vladikama i sveštenstvu SPC, višegodišnjem pljuvanju i lajanju na sve one koji su imali hrabrosti da se suprotstave kriminalnom Đukanovićevom režimu kojem je Nikolaidis vjerno služio duže od dvije decenije. Na ovom mjestu moramo podsjetiti da je najznačajnije državno priznanje dobila osoba koja je pozivala da se zaobilazi grad Herceg Novi te da mu se taj grad- gadi.

„Pravoslavlje u Crnoj Gori smrdi kao kužna lešina, sve do neba. Pastva je, kao svuda, zločinačka – ali pravi zlikovci su popovi“, pisao je Andrej Nikolaidis, a građani Crne Gore su zbog odluke par neodgovornih pojedinaca iz žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, nastavili da finansiraju one koji čine sve protiv njihovih interesa, budućnosti njih i njhovih porodica, višedecenijske sluge jednog poraženog i pljačkaškog sistema koji je uništavao preko tri decenije državu i sve njene građane.

Umjesto da se sa tom praksom konačno prestalo, zaslužni Đukanovićevi “umjetnici“ nastavljaju da dobijaju najviša priznanja, da najotvorenije pljuju na sve one institucije koje kod građana uživaju najveće povjerenje, da udaraju na Andrića i Njegoša, šire mržnju i ekstremizam, otvoreno pozivajući na rušenje ustavno-pravnog poretka i skrnavljenje svetinja.

“Na svaku crnogorsku crkvu i manastir, kad god ste u prilici, okačite crnogorsku zastavu. Puno, što više crnogorskih zastava. Nabavite puno, što više projektora. Svaku crnogorsku crkvu i manastir ukrasite projekcijom crnogorske zastave“, napisao u jednoj od svojih poslednjih kolumni “Trinaestojulac“ Nikolaidis, u trenutku dok je i dalje brojao onu novčanu nagradu od 200 najnižih cijena rada.