Piše SIBIN
Reagujem samo na ono što je estetski definisano.
„Vozeći niz ulicu biciklo po kiši, djelovala je providno“. (F. Felini)
Uglavnom, N. N. lice u Podgorici ukralo 21. biciklo!
Događaj je dostojan da se pretvori u roman.
Zaista: kakav nadrealan čin! A nadrealizam je noćna strana čovjeka, znao je R. Konstantinović.
Kradljivac bicikla… Otuđi jedno, pa na njemu, vozeći noću, gotovo u polu snu, odlazi da otuđi drugo. I, tako, u krug.
Ako ribe, kako primjećuje jedan pjesnik, udišu noćni vazduh, biciklista se podmlađuje na mjesečini, najudaljeni od Psihoanalize, koja je čista podvala.
Međutim: biciklista nosi neku duboku ranu, zato je uvijek sam, aktuelan samo iza ponoći, kad se raskončava tok svijesti.
Dišanovo remek djelo „Bicyle Wheel“ (1913) nastalo je tokom Marselove meditacije nad jednim šahovskim potezom.
