Piše: Mitar Radonjić
,,Vaskolika javnost odjedared bi zgranuta viješću da smo pod snažnim sajber napadima, da je informaciona infrastruktura Vlade Crne Gore i još par državnih organa hakovana i prvo što učinjesmo sve kompjutere isključismo direktno iz struje. Krajnje mudar potez, zar ne? Pa neće nas neki rusko-kubanski bakcil da zajebava.
Naravno, par časaka kasnije objavi nam svemoćna i uzvišena ANB ( u narodu poznatija kao ,,Škola za pačiće male“ ) da iza hakerskog napada stoji niko drugi do Ruska federacija, to su zaključili vjerovatno kontraobavještajci i odlučismo ni manje ni više no svaki hard disk iz organa državne uprave da što prije predamo zapadnjacima da nam ih pripaze da nam ih koji Rus ne pokupi.
‘Ej bre, pa ko ovdje koga zeza? Kakvi Rusi i kakvi bakrači – naš prijatelj N.B. je dao jasnu instrukciju gdje tražiti krivca – među onima koji posjećuju erotske sajtove tokom radnog vremena i koji su tom prilikom pokupili virus. Sad sam u dilemi – je li bolje on-line pokupiti virus pa o jadu zabaviti cio državni aparat ili onako, istorijski klasično kakvu bakteriju i ujedno se prisjetih izvjesnog funkcionera i jednog snimka iz kancelarije gdje stanovita gospođa pričaše o nekakvom džipu te ovaj sluđenik podnese ostavku zbog nemoralnog čina u kancelariji? Ex, kud sve misli povesti mogu.
Sve u svemu, uozbiljimo se. Stub oslonac države su službe bezbjednosti i možemo slobodno reći da u Crnoj Gori imamo sve osim ozbiljne službe bezbjednosti.
Uloga uprave policije je da svojim aktivnostima garantuje zaštitu života i lične bezbjednosti građana i imovine.
Uloga Agencije za nacionalnu bezbjednost je da sprovodi aktivnosti koje se odnose na zaštitu Ustavom utvrđenog pravnog poretka, nezavisnosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i bezbjednosti Crne Gore, Ustavom utvrđena ljudska prava i slobode, kao i druge poslove od interesa za nacionalnu bezbjednost.
Uloga kontra-obavještajnih odeljenja ili službi je da rade na sprječavanju obavještajnog rada stranih faktora na domaćem terenu. Osim toga, pružaju podršku i u sprječavanju domaćih struktura koje su povezane sa stranim faktorom u smislu odavanja internih informacija od značaja za nacionalnu i unutrašnju bezbjednost.
Dakle, razumljivo je da su kontra-obavještajne aktivnosti najvažnije u cijelom lancu bezbjednosno-obavještajnih aktivnosti. Na našu žalost, Crna Gora ne sprovodi adekvatno kontra-obavještajne aktivnosti i iz tog razloga nam kojekakve NVO, sitni politički ,,štihovi“ i kvazi eksperti vršljaju po državi, odlučuju o nečemu, bivaju pitani o bilo čemu a sve zahvaljujući klasičnom vazalnom odnosu donosioca odluka. Ponavljam, ,,stub oslonac“ države su službe bezbjednosti a Crna Gora ne obraća dovoljno pažnje na to. Službenici Uprave policije i ostalih službi bezbjednosti su na najnižim ,,granama“ po svim aspektima i jasno je zbog čega polako ali sigurno postajemo najobičnija kolonija zapadnih i drugih sila koje su uz pomoć ,,unutrašnjeg faktora“, najčešće ogledanog u vidu dijela NVO sektora, godinama radili na kreiranju javnosti u cilju stvaranja sopstvenog protektorata uz svesrdnu pomoć određenih ,,podobnih“ političkih struktura.
Podsjetio bih na nekoliko važnih momenata unazad dvije godine koji su pokazali svu slabost države:
– Uprava policije je ostala bez službenih vozila i samim tim bez osnovnog sredstva za rad;
– u javnost je izašao podatak da od pamtivjeka a možda i više nijedan službenik Uprave policije nije išao na psiho test;
– čuveni 5-ti septembar i scene iz ’90-tih u režiji nekoliko instruisanih pojedinaca koji su za sobom povukli masu lakovjernog naroda koji je mislio da će zapaljenom gumom od fapa državu sačuvati gdje se najbolje vidjela sva nemoć državnog aparata, nespremnost službi bezbjednosti i nemoć države pred paradržavnim strukturama. Kontra-obavještajne i preventivno-taktičke aktivnosti su trebale dovesti do blagovremenog identifikovanja struktura koje će svojim djelovanjem narušiti javni red i mir i u skladu sa tim spriječiti njihovo djelovanje, ali kao što znamo to se nije desilo;
– nemio događaj opet na Cetinju je pokazao da nam Uprava policije ne zna čak ni da im centrala ne vodi evidenciju poziva u realnom vremenu i još sijaset nepravilnosti;
– cure informacije kako sa mjera tajnog nadzora tako i operativni podaci;
– NVO sektor prije službi bezbjednosti dolazi u posjed tajnih prepiski sa kriptovanih aplikacija;
– poslednji događaj koji se tiče sajber napada na informacionu infrastrukturu Vlade Crne Gore i drugih organa državne uprave je pokazao da ni na tom polju ne stojimo sjajno i neko se dosjetio da sve hard diskove sa podacima organa državne Uprave Crne Gore preda ,,zapadnim“ partnerima u cilju obezbjeđenja istih i povećanja bezbjednosti našeg sajber prostora. Da nije žalosno bilo bi komično. Pa ukoliko se to dogodi to će značiti da smo i zvanično postali najobičnija kolonija i protektorat određenih stranih ambasada a što nije ni začuđujuće kad nam već oni određuju ko može a ko ne može u Vladu.
Ovako jasno složene stvari i činjenice dovode do jasnih zaključaka:
– službe bezbjednosti su nam sve samo ne to,
– Crna Gora nije bezbjedna država,
– potrebna je korjenita reforma svih službi bezbjednosti i povećanje ovlašćenja kako policijskim tako i drugim bezbjednosno-obavještajnim službenicima.
Ova tri uslova su ključna kako bi Crna Gora stvorila preduslove da ima sopstvene službe bezbjednosti i iole zaštiti svoje građane i ne postane samo još jedna u nizu kolonija trećeg svijeta.
Druže , ti kao bivši Sutomoranin dobro znaš čije su službe, kako i za koga si radio, a sada izigravaš nekog kolumnistu. Svojevremeno si bio osvježenje DPSa , uzimao propagandni materijal, novac za simpatizere uoči izbora, kartice telefonske za komunikaciju, vaučere za dopunu. Ajde ne dipr , majke tei