Piše: Mihailo Medenica
Ako si im rekao, Milo Đukanoviću, neka si najoštrije osudio „brutalne napade na Kijev“ i „teror kojem je izložen ukrajinski narod“!
Lepo i čovečno od tebe, jednako ko da diler droge ustane u osudu narkomana, s tim što narkomani nikako nisu Rusi nit Rusija, ali diler jesi ti, i to mnogo poganijeg zla od droge- mržnje, čiste i nepatvorene, one što žeže i satire sve pred sobom!
Ti najoštrije osuđuješ „terorizam“, a tri i kusur decenija tvoje vlasti su „podvig“ kojem bi se i Osama bin Laden poklonio!
Ti koji si od Crne Gore načinio udovicu naričeš nad sudbinom Ukrajine do koje ti je stalo taman koliko i do Crne Gore- onoliko koliko možeš da zagrabiš za sebe od krvi i jauka!
Ti, podlacu, koji si Crnu Goru podveo NATO paktu, ispostavi pakla na šaru zemljaskom, Rusiju sloviš teroristom a Vladimira avtoga Zelenskog, brata po zlu- bodriš da istraje u istome onom što si ti učinio Crnoj Gori…
Gde si da u Murino klekneš pred beleg nevinima, žrtvama istinskog terorizma?!
Gde si minulih osam godina da Zelenskom podvikneš: „Dosta sa terorizmom protiv ruskog naroda u Donbasu“!
Znaš li šta su im činili, znaš li da je Rus bio lovina i plen, znaš li da su deca bila naročiti trofeji bolesnog Kijeva, znaš li da su se noći razaznavale po ruskim selima što su gorela, i ljudima u njima?
Naravno da znaš, ali Rus i Srbin su dovoljno živi samo kad su mrtvi, što se tebe tiče, a i to im je previše!
Gde si da ne pružiš ruku i padneš u zagrljaj Haradinaju, Tačiju, Kurtiju…zverima što su ti rod preklali, razdrobili, prodavali na komad i kilo?!
Gde si da takve mršneš i osudiš umesto što im ponizno celivaš krvave ruke?!
Gde su oni krvavi do ramena ti si preko glave, veruj, jer u ime tvoje „politike“ je stradalo srpstvo u Crnoj Gori!
Stradala je Crna Gora!
Šta si montenegrom načinio nego Jasenovac i za Srbe i za Crnogorce i za čitavu Crnu Goru!
Rusi čine ono na šta su primorani, a ti si činio ono što si u mržnji i jarosti silno želeo: montenegro po meri sebe i bednih čauša!
Montenegro po meri grobnice za Srbe i svakoga časnog Crnogorca!
Montenegro ko jamu svih ustaških jama zajedno, u koju bi čitav narod, postojanje Crne Gore, koren joj, jezik, veru, svetinje- u bezdan da živi trunu, jauču, umiru dugo i bolno.
Terorizam je ništa spram svega što si činio i pokušavaš jošte da činiš jer postojiš dok prezireš; traješ dok služiš belosvetskom zlu; ima te dok ima pakla i dok se đavolu ne smuča da s tobom deli tron…
Tišina, bedniče! Ni jednu više protivu Rusije jer i Ukrajinu žališ koliko možeš da se očešeš i ovajdiš o krv i jauke!
Bio sam i video stradanje i patnju Donbasa, i znam da su Rusi učinili samo ono što su morali, što bi svako učinio da mu narod satiru i razvlače kosti.
Svako osim tebe, Milo Đukanoviću! Ti si jedini koji je „svom“ narodu veći krvnik od svakoga krvnika!
Saosećaš sa Kijevom a sa Crnom Gorom jednako koliko i omča sa mučenikom koji se o nju klati…
Tišina, licemeru! Doći će ti dan spuške tišine pa iz samice saosećaj koliko ti volja!
Do tada – tišina, svaka tvoja reč i tvoje delo su je bombaši samoubice, imaćeš kad da govoriš- u prisustvu advokata, ako Bog da skorijih dana…
(Izvor: Profil autora na Fejsbuku/Etos.press)
