Piše: Predrag Petrović
Diktator Milo Đukanović je u svojoj političkoj karijeri izdao sve one koji su ga podržavali, mijenjao je ideologije svako malo, srušio tri Države za koje se navodno borio, ali je ostao dosledan jedino u tome što je uvijek ispred sebe isturao druge da se bore za njegov opstanak na vlasti.
Za vrijeme antibirokratske revolucije 1989. godine nalazio se u Beogradu gdje je jurio Ćana Koprivicu da mu nađe neki posao kako bi se što brže obogatio, ali kada je čuo da je vlast pala, brže bolje se spakovao i vratio za Titograd i potom uspio da u samom vrhu vlasti zauzme već rezervisano mjesto za Ljubišu Stankovića.
Sada je opet ispred sebe isturio narod, preko svojih poslušnika i tajkuna im pruža logistiku (zastave, rezervoar goriva, sendvič i sok) i nada se povratku na vlast.
Nalazi se u nezavidnoj poziciji, izgubio je parlamentarne izbore 30.avgusta 2020. godine, potom sve lokalne izbore, sa konačnim debaklom 23.oktobra 2022. godine, i kako je u zadnjim mjesecima predsjedničkog mandata, bez legitimiteta poslije svih izbornih poraza u poslednje dvije godine, pokušava da opet sa ulice dođe na vlast.
Na protestima ga nema, skriva se od naroda, na službenom putu ili okružen telohraniteljima sa bezbjedne pozicije gleda svoje pristalice, koje je opljačkao i osiromašio u proteklih trideset godina, pokušavajući da destabilizuje i sruši. Sa svojim kumovima i prijateljima, uz pomoć novca do kojega su došli kriminalom i korupcijom, lobira u pojedinim krugovima u međunarodnoj zajednici, ali uzalud mu je sve.
Uzalud mu je i to što ga povremeno deklarativno podrže Bilčik, Lajčak i Picula, jer to mu u konačnom ne znači ništa, jer ga narod jednostavno neće.
DPS i njihovi sateliti nikako da shvate da su pokušaji da se spasi jedan mediokriteta, da pošto-poto spase svog diktatora je samo njihov ubrzan put ka potpunoj političkoj marginalizaciji.
Njihovo valjanje u blatu sa diktatorom biće ljekovito za demokratiju u Crnoj Gori, a nekima od njih će to valjanje biti poslednja šansa da se rashlade i shvate da je DPS prošlost i da ne žive sa optičkom iluzijom da će ih na vlast vratiti neki činovnici iz ambasada.
DPS i sateliti od 30. avgusta su u slobodnom padu jer ih narodna volja vuče naniže, kao sila zemljine teže, a njihova brzina pada je sve veća kako se približavaju potpunom političkom kraju i odlasku sa političke scene.
