Poseban fudbaler. Ima trofeje da to dokaže, biografiju kakva se može poželeti, a oči mu i dalje zaiskre pri svakom dodiru s loptom. Danas, kad je formirana ličnost, suprug i roditelj, isti je kao kada je u tinejdžerskom dobu zakoračio na trening prvog tima Partizana: zaljubljen u fudbal.
Predodređen da uspije. I jeste, o čemu svedoči bitisanje u najjačim ligama Evrope, klubovima od imena i ugleda, nadmetanja sa najboljima. Još da je sve vrijeme bio zdrav, pa da u kontinuitetu pokazuje sve što zna, možda bi se Stevan Jovetić tretirao kao jedan od najboljih balkanskih fudbalera 21. vijeka. Ovako, povrede ga jesu sputale, ali nisu slomile, pošto mu je stalo da ostavi trag i na aktuelnoj teritoriji. U Berlinu.
Rekorder po broju golova (31) za reprezentaciju Crne Gore je Stevan Jovetić. Njen najprepoznatljiviji pojedinac sanja da se sa „sokolovima“ domogne velikog takmičenja.
„Uvijek smo imali kvalitet, ali nam je nedostajao širi fond igrača, duža klupa, pratili su nas i pehovi u vidu povreda. Nismo dvaput sastavili utakmicu Vučinić, Savić, Simon Vukčević i ja. Uvijek je neko nedostajao. Da smo bili kompletni makar u osam od deset ili 12 kvalifikacionih utakmica, vjerovatno bismo se makar jednom plasirali na veliki turnir. Uzeti 12 do 15 bodova nikad nije lako, jer dolaziš iz trećeg šešira, htjeli ili ne da priznamo, uvijek imaš dvije selekcije jače od naše, na papiru. Nije neuspjeh uzeti dvocifren broj bodova, zasluživali smo da odemo na EP ili SP. Bila bi mi kruna karijere ako bih to uspio sa Crnom Gorom“, rekao je Jovetić.
Jedva čeka Jo-Jo novo okupljanje državnog tima, pred početak kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Njemačkoj 2024.
„Grupa je balkanska, nije jednostavna, Mađari i Srbi nikad bolji. Igraju Orlovi lijep fudbal, favoriti su, vidim da je Mladen Krstajić podigao Bugare, Litvanci su solidni, ne može niko da kaže da će ih lagano dobiti. Svako može da ispusti bodove“, dodao je Jovetić.
POSTOJI MOGUĆNOST ZA PARTIZAN, KAD BI SE VRATILI JOŠ NEKI IGRAČI…
Prve korake u seniorskom fudbalu napravio je Stevan Jovetić u Partizanu; prve trofeje osvojio sa crno-bijelima, prvi put u životu bio kapiten na stadionu u Humskoj… Otuda nije mali broj navijača koji bi ga rado vidjeli opet na Topčiderskom brdu. I sam centarfor ostavlja tu opciju otvorenom.
„U fudbalu se nikad ne zna. Postoji ta mogućnost. Meni je Partizan dao mnogo, računajući mlađe kategorije i prvi tim proveo sam četiri-pet predivnih godina u Beogradu, tamo mi je sestra, tu su i prijatelji… Mogućnost postoji, samo bih volio da bude super priča, da se vrate još neki igrači, pa da se juri plasman u Ligu šampiona. Da Partizan opet bude tamo gdje mu je mjesto“.
(mozzart sport)
