Piše: Čedomir Antić
Evropska unija je konačno objavila Francusko-nemački sporazum o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova. O ovom planu nikada nisu raspravljale ustanove ove dve države, niti neke od članica. Iako pet država članica EU ne priznaju nezavisnost Kosova, upravo su njihovi političari Borelj i Lajčak perjanice napada na Srbiju, čiji je cilj da priznamo ono što njihove domovine odbijaju da učine. Razloga za ovakvu nepravednu, nečasnu i agresorsku politiku je mnogo. Najvažniji su da u jeku rata u Ukrajini predstave kako Srbija i Kosovo nisu početak razbijanja svetskog poretka, već naprotiv izuzetak koji potvrđuje. Ovo nije „suočavanje“ sa realnošću – već je upravo suprotno to stvaranje jedne sasvim nove stvarnosti, u kojoj države same prihvataju da ih rasparčaju, obesprave i njihov narod pretvore u Kurde.
Srbija je decenijama spremna na svaki sporazum. Sporazum međutim podrazumeva da jedna strana ne izgubi baš sve. Srbiji nameravaju da oduzmu sve. Kao i u svim slučajevima posle prvog posredovanja tadašnje EEZ, 1991. godine, kriza je iskorišćena za nepravedno presuđivanje, a onda će biti otvorena sledeća. Mi znamo koji je cilj: posle Kosova, tražiće odustajanje od garancija Dejtonskom sporazumu i prihvatanje gašenja Repubike Srpske, onda će tražiti ulazak u NATO i učešće u ratu protiv Ruske Federacije, sledeći zahtev biće disolucija Srpske pravoslavne crkve i njeno svođenje na Mitropoliju Beogradsku. Potom će tražiti statuse republike i nezavisnost za AP Vojvodinu i tzv. Istočni Sandžak, konačno uzeće i oblast Istoka Srbije stvarajući vlašku autonomiju. Njihov cilj je stalna kriza, oni traže neprijatelja koga će podjarmiti. Naša nastojanja da se sporazumemo vide isključivo kao slabost, a radikalizaciju globane krize razumeli su kao potrebu krajnjih mera prema nama. Sve ovo što sam naveo deluje kao teorija zavere, ali nisam spomenuo ništa što nam iz zvaničnih ustanova SAD i saveznika nije poručeno tokom proteklih deset godina. Samo niko nije bio dovoljno čestit i hrabar fašista pa da sve to spoji zajedno i izbense pred nas kao ono što zaista i jeste – celovit i pre trideset godina osmišljen program. To nije nikakva globalna zavera, protiv nas nisu ni Evropa ni Svet, već Sjedinjene Države i par njihovih saveznika. Neuspešni globalni hegemoni, koji traže „utešnu nagradu“.
Francusko-nemački plan nije objavila srpska vlada, o njemu nije raspravljala naša skupština niti smo glasali o njegovoj sadržini na referendumu. Plan su, nakon što su ga obe strane prihvatile – mada ne i potpisale – obelodanili agresori iz EU. Njegova sadržina je kraka i uvredljiva svakoj osobi zdravog razuma.
Član 1 Strane će razvijati normalne, dobrosusedske odnose jedni sa drugima, na osnovu jednakih prava. Obe strane će međusobno priznati dokumente i nacionalne simbole, uključujući pasoše, diplome, registarske tablice i carinske marke.
Član 2 Obe strane će se voditi ciljevima i principima utvrđenim u Povelji Ujedinjenih nacija, posebno onih o jednakosti suvereniteta svih država, poštovanju njihove nezavisnosti, autonomiji i teritorijalnom integritetu, pravu na samoopredeljenje, zaštiti ljudskih prava i nediskriminaciji.
Član 3 U skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija, stranke će rešiti sve međusobne sporove isključivo mirnim sredstvima i suzdržati se od pretnje ili upotrebe sile.
Član 4 Strane će nastaviti da deluju polazeći od pretpostavke da ni jedna od njih ne može da predstavlja drugu u međunarodnoj sferi niti da deluje u njeno ime. Srbija se neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji.
Član 5 Nijedna strana neće blokirati, niti ohrabrivati druge da blokiraju napredak druge strane na putu ka EU, na osnovu sopstvenih zasluga. Obe strane će poštovati vrednosti iz Člana 2 i 21 Ugovora o Evropskoj uniji.
Član 6 Iako ovaj sporazum predstavlja važan stepen normalizacije, obe strane će nastaviti sa novim podsticajem procesa dijaloga koji vodi EU, koji bi trebalo da dovede do pravno obavezujućeg sporazuma o sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa. Strane se slažu da će produbiti buduću saradnju u oblastima ekonomije, nauke i tehnologije, transporta, odnosa iz oblasti sprovođenja zakona, pošte i telekomunikacija, zdravstva, kulture, religije, sporta, zaštite životne sredine, nestalih osoba, raseljenih i drugih sličnih oblasti zaključivanjem određenih sporazuma. Detalji će biti dogovoreni u dodatnim sporazumima, u okviru dijaloga pod pokroviteljestvom EU.
Član 7 Obe strane se obavezuju da će uspostaviti posebne aranžmane i garancije, u skladu sa relevantnim instrumentima Saveta Evrope i oslanjajući se na postojeća evropska iskustva, kako bi se obezbedio odgovarajući nivo samouprave za srpsku zajednicu na Kosovu i mogućnosti za pružanje usluga u određenim oblastima, uključujući mogućnost finansijske podrške Srbije i direktan kanal komunikacije srpske zajednice sa Vladom Kosova. Strane će formalizovati status Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i pružiti snažan nivo zaštite srpskim mestima verskog i kulturnog nasleđa, u skladu sa postojećim evropskim modelima.
Član 8 Strane će razmeniti stalne misije. One se osnivaju u sedištu odgovarajuće Vlade. Praktična pitanja u vezi sa uspostavljanjem misija biće obrađena posebno.
Član 9 Obe strane uzimaju u obzir posvećenost EU i drugih donatora da uspostave poseban paket investicija i finansijske podrške za zajedničke projekte Strana u ekonomskom razvoju, povezivanju, zelenoj tranziciji i drugim ključnim oblastima.
Član 10 Strane će uspostaviti zajednički komitet, kojim predsedava EU, za praćenje sprovođenja ovog sporazuma. Obe strane potvrđuju svoju obavezu da primenjuju sve prethodne sporazume Dijaloga, koji ostaju važeći i obavezujući.
Član 11 Obe strane se obavezuju da će poštovati Mapu puta za implementaciju koja je priložena ovom sporazumu.
Sporazum je napisan kako bi Srbija prihvatila punu i bezuslovnu nezavisnost „Republjik Kosove“. Pozivaju se na Ujedinjene nacije, zanemarujući Rezoluciju 1244 i činjenicu da većina njihovih članica ne priznaje albansku državoliku nakazu. Član 7. pokazuje da će EU ostaviti pitanje statusa SPC dogovoru Srbije i nezavisnog Kosova! Pre osamnaest godina usvojili su Ahtisarijev plan na osnovu koga su pre petnaest godina proglasili nezavisnost svojih štićenika. Prema slovu tog plana, koji je iznedrio sadašnji ustav „Republjik Kosove“, pitanje statusa SPC bilo je unapred rešeno. Šta je sada sa tim?
Ucenjene vlade mogu da prihvate kakav god hoće sporazum. Mogu da trepnu umesto da ga potpišu i da on opet stupi na snagu. Ipak, posle ovakvog nasilja ništa više ne važi. Savetujem Šiptare sa Kosova da gledaju da uzmu državljanstva Republike Srbije i da ne učestvuju u bar stotinu napada koji godišnje budu preduzeti protiv kosovskih Srba. Srpski narod će kad-tad vratiti oteto, a onda će oni koji ne poštuju svoju državu Srbiju morati da se suoče sa sopstvenim, ali i predačkim gresima.
