Piše: Čedomir Antić, istoričar

 

Čestitam ! Svaka čast. Uspeli ste.

Protiv srpskog naroda ste se ujedinili. I pobedili ste, za sada. Čovek koga nismo videli tokom proteklih dvadesetak godina njegovog punoletstva (ja sam u Srbiji sa dvadeset godina, kao član Demokratske stranke, bio odlukom Vrhovnog suda istraživan kao terorista), već je vredno studirao, učio na Zapadu (na istoj stipendiji kao i ja), ali potom specijalizirao na konceptu koji je opljačkao Istočnu Evropu, postao je ministar na osnovu borbe u kojoj nije učestvovao, zahvaljujući isključivo odluci Guzatog Ratluka, koga su pak podmetnuli Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Mladi ministar je sproveo neverovatno bitne reforme, koje se dopadaju ambasadama pet stranih država. Zadužio se i povećao plate. Genije ! I sada isti sa svojim drugarom želi da bude predsednik, gradonačelnik i premijer.

Izvrsno, ako dobije dovoljno glasova i treba to da bude.

Srpski pokret im je nudio sporazum, ali oni su radije donoslili rezolucije o Srebrenici – kojima je suštinski amnestiran koljač Naser Orić a osuđivan sudija Srbin, kome je ta zver iskopala oči. Jakov Milatović je politički sve dobio na prevaru. Nije prljao ruke boreći se za slobodu građana Crne Gore, nekog je uverio da je Srbin – što verovatno iz njega može da se iznudi tek petodnevnim isleđivanjem u podrumima ANB-a. Iskreno se pravdao da nije ni zucnuo oko prava mitropolita da bude ustoličen na Cetinju. Milatoviću i Spajiću je ponuđena ruka saradnje tokom dve godine mandata Guzatog Ratluka. Odbili su. Ponuđena im je saradanja u opštinama – prihvatali su samo sa pozicije nadmoćnih.  Ponuđen im je zajednički kandidat – prihvatli bi sebe kao takve. Konačno, javno im je ponuđeno da se međusobno podržimo u drugom krugu – nisu odgovorili.

Uvek sam se pitao, zašto su im Srbi i njihove stranke toliko odvratni. Nismo bili u vlasti, nismo vršili zločine nad njima – naprotiv njihovi su partiznaski prethodnici napunili jame sa Srbima. Da bi postali ono što su danas, našu decu je montenegrinski režim slao u zatvore za punoletne, naše supruge otpuštali su sa posla, naše poslanike tukli u Skupštini Crne Gore, naše majke i babe su pod uključnom sijalicom robijale po godinu dana i njih je policijski lekar-manijak Crnogorac pipkao gole. Za to vreme Milatoviće i Spajiće su isti kriminalci, zločinci, manijaci, šovinisti… smatrali sunarodnicima i prijateljima.

Neka je tako.

Mi više nemamo zašto da se borimo za zajedničku Crnu Goru. Kandidat srpskog naroda juče nije dobio samo petinu glasova. Mi se ne borimo više za Crnogorce, Bošnjake, Albance, Muslimane… Dosta je naša pružena ruka bila grižena i pljuvana. Mi se borimo samo za srpske glasove. Srbi u Crnoj Gori čine oko 40% stanovništva i mi smo okupili malo više od polovine onih među njima koji izlaze na izbore. Cilj je da okupimo 90%. Posle toga će Crna Gora konačno morati da dobije vladu u kojoj su zastupljeni svi narodi, pa i Srbi. Takođe, ako je neko juče gledao medije u Srbiji, mogao je da primeti da su najvažniji elektronski i štampani mediji bili neutralni ili podržavali tzv. građansku opciju u Crnoj Gori. Profesor beogradskog FPN-a, najačeg uporišta dukljanskog šovinizma izvan Crne Gore, izjavio je kako će srpske stranke postojati dok Srbe ne integrišu u crnogorsko društvo! Zamislite tu vrstu gluposti ! Da li su Mađare, Hrvate, Albace, Bugare, Nemce… bilo gde u Evropi na taj način integrisali !? Ja sam svestan da je on zaleđen u tumačenju marksizma iz vremena Kardeljeve Jugoslavije, ali ovo je previše. Moraćemo sve te lažnjake, koji recimo u beogradskim novinama u tumačenju srpskog pitanja daju prednost crnogorskom patrioti Petru Komneniću u odnosu na sopstvene saradnike, da podsetimo gde žive i da Srbija nije napuštena livada.

Hajde da zamislimo da je čitav problem hrvatsko-crnogorski, a da su Milatović i Spajić umiljati prasići, koji sisaju nekoliko krmača, među kojima nije i ona vračarska. Da je Crna Gora svojevremeno oduzela imovinu katoličkoj crkvi i priznala nezavinsku antihrvatsku Republiku Dalmaciju, da li bi neko od tih prasića i njihovih obožavalaca mogao da u Zagrebu očekuje išta više od mržnje i prezira? Da li bi Ilicom mogao da prođe bez ćuške, uvrede ili makar trule rajčice zavrljačene prema preskupom odelu? Sve to decenijama trpi pomirljivi i temeljno kroatizorani Srbin Milorad Pupovac. TO JE TAKOĐE ASPEKT USPEŠNE DRŽAVNOSTI JEDNE ČLANICE EU. O tome nas Srbe decenijama uči i šampionka u EU-integracijama, Đukanovićeva Crna Gora.

Srpski pokret će možda podržati Milatovića. Ja neću. Video sam u šta se izrodio Đukanović, koga smo ovde većinski podržali 1997. godine. Meni je draže da umrem nasilno kao junak, u ternu, nego da me neki odrođeni lažnjak davi decenijama. Zato Đukanovića vidim kao neprijatelja dostojnog Anti Starčeviću, a razne ratluke – kao bruku i sramotu koju smo sami dozvolili.

Tagovi