Pored brojnih ekonomskih i političkih problema sa kojima se suočava Crna Gora, još jedan gorući problem predstavlja i vršnjačko nasilje koje u minulom periodu rezultiralo brojnim incidentima.

Uvjerenje političara da je dovoljno da kada čujemo vijest o nasilju reagujemo saopštenjem, djeluje beznačajno u rješavanju složene dinamike, gdje su stavovi nekih maloljetnika odraz onoga što smo kao društvo legitimisali i ojačali kao sredstvo za postizanje konkretnih ciljeva, ili smo posmatrali sa ravnodušnošću, jer posljedice nisu direktno uticale na nas.

Ono što je ranije bilo klasifikovano kao sporadičan i izolovan događaj koji će se riješiti unutar škole, porodice.. danas se čini da spada u rutinsku kategoriju koja se iznova dešava.

Sa jedne strane nekažnjavanje nasilja, dovodi do ugroženosti žrtava, a sa druge truje društvo koje odaje nezainteresovanost da jedan ovako krupan problem riješi.

Pooštravanja kaznene politike

Svjedočenja roditelja ukazuju na učestalo nasilje među djecom i mladima. Kada se nasilje dogodi roditelji se obraćaju razrednom, upravi škole, ali i centrima za socijalni rad, policiji i Tužilaštvu.

Važno je napomenuti da je nasilje složeno i višestruko pitanje i često ne postoji jedan jedini uzrok.

Kako (ni)su do sada državni organi reagovali na ovaj gorući problem vidjivo je kroz slučajeve vršnjačkog nasilja koje eskalira u poslednje vrijeme.

Da se podsjetimo nekih ne tako lijepih primjera koje su ilustrovane sledećim medijskim naslovima:

“Prošle godine, U Baru su šestorica učenika tukla jednog.”

“U istom gradu četrnaestogodišnjaku je par dana ranije u školi slomljen nos.”

“U nikšićkoj srednjoj školi upotrijebljen je biber sprej zbog čega je osmoro djece zatražilo ljekarsku pomoć, a u Mojkovcu je jedanaestogodišnjak u učionicu donio svadbarski pištolj.”

“Prošlog mjeseca saslušana su četiri dječaka zbog napada na dječaka koji je inače strani državljanin u OŠ „Savo Pejanović.”

“Tri mladića su uhapšena zbog nasilničkog ponašanja i nanošenja teških tjelesnih povreda u Moskovskoj ulici u Podgorici. Osumnjičenima se na teret stavlja krivično djelo nasilničko ponašanje u sticaju sa krivičnim djelom teška tjelesna povreda.”

“Takođe su tri učenika gimnazije Slobodan Škerović povrijeđena kad ih je u blizini te obrazovne ustanove ispred obližnjeg kafića napala grupa tinejdžera. “

“Najsvježiji slučaj zabilježen je u Baru prošle nedelje kada je grupa od pet huligana nasrnula na dvojicu mladih sportista iz Sarajeva, kojima su tom prilikom nanijete teže povrede.”

 

Porodica kao stub zdravog društva

Pitanje vršnjačkog naselja rezultiralo je zajedničkim narativom okrivljavanja profesionalaca i institucija za njihove percipirane neuspjehe u rješavanju problema.

Međutim, važno je priznati značajan uticaj koji porodica može imati i kao izvor problema i kao potencijalno rješenje. Iako se suočava sa brojnim izazovima vremena u kojem egzistiramo, ipak, u rukama porodice, tj. roditelja se nalazi kluč za rješenje ovog društvenog problema koji se otrgao kontroli.

Nasilnici sinovi policijskih službenika

Zabrinjavajuće je vidjeti da djeca moćnih ljudi imaju osjećaj da imaju veća prava ili privilegiju, što ih može navesti da vjeruju da su iznad zakona ili da njihova djela neće imati za njih posljedice. Najdrastičniji primjer je ponašanje Podgoričanina Lazara Radulovića koji je godinama terorisao svoje vršnjake i to na način na koji su nekada funkcionisale zlokobne „crne trojke“. Samo u poslednje vrijeme mlađani Radulović je bio vinovnik tri incidenta u Podgorici koja su potresla crnogorsku javnost. Inače, Radulovićev otac je dugogodišnji je službenik Uprave policije.

Da se djeci uticajnih ličnosti toleriše delikventno ponašanje, potvrdio je i Darko Saveljić, čije se dijete našlo na udaru nasilnih vršnjaka u Gimnaziji Slobodan Škerović.

„Da je jedan od nasilnika rođen 2007.godine, da je već istetoviran i da vozi motor.  I da mu je otac jedan od glavnih državnih inspektora. Da je majka jednog aktera priče ‘ugledni advokat’. Da prolazi drugi dan nakon oglašavanja policije da se čeka odluka Tužilaštva, i još ne znamo za odluku… Nećete me zaustaviti. I neću da štedim nikoga u ovoj priči“, napisao je Saveljić.”

Roditelji sa pravom zabrinuti za bezbjednost svoje djece u školama

“Sa zabrinutošću šaljem djevojčice u školu“, rekla je nedavno majka dvije učenice jedne podgoričke osnovne škole:  „Sve je više video snimaka sa užasnim scenama vršnjačkog nasilja iz naših škola“. Posebno je zabrinjava što je nasilje sve više prisutno i među djevojčicama „Ako znamo da svaki oblik nasilja ostavlja posledice na psihu djece roditelji i institucije se moraju osposobiti da ih zaštite’’ govori Ljiljana.

Zbog nemoći da zaštite svoju djecu, zabrinuti roditelji sve češće pribjegavaju promjeni ambijenta u kojem djeca pohađaju nastavu, međutim problem se produbljuje, a institucije ostaju nijeme.

Tagovi