PIŠE: Slavko Mašović
Kao da se zaglavila u nekoj vremenskoj kapsuli iz vremena kada su, zajedno sa njom, uz gazdu Mila seirili, recimo, Novak Kilibarda i Boro Krivokapić, Tamara Nikčević kao da je prespavala protekle gotovo tri godine. Kao da nije čula da je njen guru i gazda Milo izgubio vlast na svim nivoima, osim predgrađa Kotora, Tamara Nikčević nas i dalje sa ekrana podgoričke Gradske RTV zagađuje depesovskim palamuđenjem o ugroženoj državi i nacionu montenegrisnkom.
Ne bi bio problem da se Tamara slika na nekoj privatnoj televiziji, recimo „E“, ako hoće i poponoća, ali da je plaćamo da nas zagađuje depeesovštinom u koju više ne vjeruje ni Aleksandra Vuković Kuč iz Klagenfurta, E to ne ide.
Kao da je u nekom obliku autizma, odabrala je nekoliko promašenih likova iz regiona i sa njima vergla priču u koju jedino, možda, vjeruju samo ona i oni. U svakoj trećoj emisiji gost je istoričar Nikola Samardžić, koji često zna da kaže – mene ne zanima istina, nego lično blagostanje.
Kad on ne može skoknut do Podgorice, skokne ona s kučkom, do mrskog Beograda i sve o našem trošku.
Valjalo bi, ako ikad nova podgorička većina preuzme vlast i lokalni javni servis, da se objavi koliko je potrošeno novca za transport Milovih pripejd analitičara iz Beograda: Nenada Čanka, Nikole Samardžića, Žarka Koraća, Milivoja Bešlina, Aleksandra Olenika…; iz BiH voluminoznog Senada Pećanina i prozaičnih medijskih pojava Avda Avdića i Dragana Bursaća.
Ko zna kakvim je sve paščadima, iz našeg džepa, plaćana avionska karta da bi Tamara imala sa kime trućati o Milovom feudu.
A pašče nema samo Tamara nego i mnogi drugi, ali je samo njeno imalo čast da bude u kadru sa najpoznatijim Titovim sineastom Veljkom Bulajićem.
Dok je aritmično slovila sa RTCG bila je redovna situacija da joj se plaća avionska karta, njoj i kučki od Beograda i natrag i to iz narodne kase. Valjalo bi da Raonić, ako ima kad od službenih putovanja sa odabranim društvom, sabere koliko nas je koštala Tamara, a koliko kučka.
Podgorička Gradska RTV je jedina ćelija DPS-a koja i dalje funkcioniše kao da se ništa nije desilo sa Milom. Eno emisiju koju je do oktobarskih lokalnih izbora u Podgorici, psovljivo i girljivo vodio sarajevski Bjelopoljac Senad Pećanin, sad vodi Jana Vlahović, mezimica bivše ekselencije Miodraga Vlahovića, najvještijeg stručnjaka za brave među diplomatama.
Tu je Tamara a i Vojvodići iz Viša. Stariji i uvijek DPS – u pri ruci muzikant Rade koji je direktor Gradske RTV i mlađi mu brat od strica Dragoje. Dragoja je u ondašnju TV IN braco doveo da razvlači kablove, to mu je bio domet, ali uz pomoć brata i partije on je dogurao do uredničke pozicije na Javnom servisu, na koji je došao sa bratom Radem i sa kojeg je sa njim prešao u Gradsku TV, kada je prije dvije godine tamo okupljena „ubojita“ ekipa da pokuša spasiti već posrnuli DPS.
Dragoje je i danas na novinarskom početku, vješt tek sa kablovima, ali se nalazi na poziciji glavnog urednika ovog medija.
Iako je od pada DPS na državnom nivou prošlo gotovo tri godine, a na lokalnom podgoričkom debelo preko pola godine Vojvodići i Tamara i dalje zoblju za račun Milov, a na račun građana koji su mu dali šut kartu na svim izborima u posljednje tri godine.
Da situacija bude još apsurdnija Vojvodići imaju svoje isturene predstvanike i u Vladi.
Dragojeva supruga Nada Vojvodić, iako vrlo skromnih performansi, pokriva ni manje ni više nego poziciju pomoćnika Generalnog sekretara Vlade.
Osvježilo, smrzo smo se.

Samo ti se cini da je pao.slusaju ga i dalje ovi iz vlasti ,sto ih glasasmo.najveca prevara diktatora su ovi iz tobos nove vlasti.i dalje diktator vuce konce.
A stan u BG.
A koga bi ti da gledamo i slušamo ?
Andrijasevic je izglasavao sramnu sistematizaciju.
Dje kadrovi sa srednjom skolom imaju 1500e plate. Nikcevicka koja pise dnevnice na druga imena, jer na dnevnice kao radnica Pobjede nema pravo. Koristi sluzbeno vozilo i vozaca za selidbe od Podgorice, Risna do Niksica. Samo se podobnim radnicima isplacuje prekovremeni. Svaki mjesec isti ljudi. Njen se brat bije sa kolegama. Opste rasulo i prava slika Dps_a. Gulag za radnike. Koliko ih je pobeglo i napustilo.
sad vidim članak,sloboda je da javni novinari budu pod sudom javnosti,ali kolko pizme je potrebno da bi se etiketirali ljudi iz šire porodice i na taj način maliciozno unižavali bez prethodne stvarne istine?!
svaka čast na krajnje zlonamjernom članku prema ljudima čije su performanse obrnuto proporcionalne pokušaja zajedljivog targetiranja…