PIŠE: Emilo Labudović
U atmosferi koja ama baš ni po čemu ne liči na predizbornu, bar ne na onakvu na kakve smo navikli, Crna Gora se sprema na nove, vanredne, parlamentarne izbore. Petnaest izbornih lista, petnaest manje – više ako ne istih a ono sličnih poruka kojima se mame birači, izostanak kojevitezanja na račun ugroženosti države od ko zna koga (od Srba obavezno), sve u svemu: utakmica umornih igrača koji kao da jedva čekaju da sudija i prije početka odsvira kraj. I sve liči na jedva podgrijanu čorbu otužnog ukusa ustajalosti.
Analitičari su podijeljeni oko toga ko će 11. juna uveče zadovoljno i pobjednički trljati ruke, ali jedno je sigurno: čak ni onaj izvikani i unaprijed proglašeni favorit više nije siguran kojom će snagom protutnjati finiš – linijom. Ono što je takođe sigurno, sigurnije i od ovog prethodnog, jeste da će doskorašnji „pobjednici“ i ovog puta uštedjeti na šampanjcu i vatrometu. Za onaj bijeli prah nijesam posve siguran. Najkraće rečeno: sve je isto, samo njega nema!
A da sve bude isto, da se ko zna koji put pokaže da državne samostalnosti i nezavisnosti Crne Gore nema ni u tragovima, pobrinuo se treći zamjenik četvrtog sekretara petog … specijalni izaslanik apsolutnog gospodara Crne Gore, Amerike, onaj čečeravi i širokoglavi Gabrijel Eskobar. Baš na praznik državne nezavisnosti, podigao je prst i „zabrinuto“ upozorio kako postoji evidentna opasnost „da se Rusija umiješa u crnogorske izbore“! A to bi bilo opasnije nego da je strefe tri zemljotresa i dva cunamija.
A to što se Amerika ne samo „miješa“ nego i otvoreno diktira izborne rezultate, sastavlja vlade, dozvoljava i zabranjuje, to uopšte nije opasno ni po nezavosnost ni po demokratiju o kojoj nam toliko glođu uši. Naprotiv, to je tako „kul“ i „in“, što bi rekla ova današnja djeca, tako je prozapadno i proevropski da prosto trnu zubi. I tako, stiješnjena između dva „Eskobara“ Crna Gora slavi. Slavi, ali se fanfare ne čuju.
I tako, kao slobodna, nezavisna, proevropska, proatlanska, demokratska itd, itd država slobodni smo da biramo ali samo ovako i samo dotle. Sve preko toga, uključujući i slobodnu narodnu volju, nije preporučljivo, nije dozvoljeno i rezultat je kancerogenog stranog uticaja i miješanja, a zna se i čijeg.
Dakle, srećni nam slobodni i demokratski izbori, i samo da Rusa ne bude.
