Piše: Ivan Milošević

Čitam izvještaj sa srpskog portala o tribini „Perspektive srpskog naroda u Crnoj Gori“. I nigdje se ne pominje perspektiva Srba, odnosno šta Srbi treba da rade kako bi opstali u Crnoj Gori i poboljšali svoj sveukupni položaj. Učesnici tribine konstatuju da su Srbi u CG u očajnom stanju, da nam se crno pisalo i piše, ali šta sad da radimo ni slova. Nek oproste učesnici tribine, ali kao da su promašili temu i pričaju o perspektivi bez perspektive!

Da smo u očajnoj poziciji jesmo i bićemo još u goroj ukoliko nešto ne promijenimo. Prvi zadatak pred Srbima u Crnoj Gori je radikalan raskid sa komunizmom! I taj raskid treba početi odmah, takoreći sjutra. Komunizam je ideologija koja iznutra izjeda Srbe, od njih pravi neke Srbi koji nikada neće biti Srbi i to im ne pada na pamet i koja od Srba čini neke druge ljude. Osnovni postulati komunizma su u totalnoj suprotnosti sa temeljima Srpstva, koje definiše crkva, kosovski zavjet i monarhija. Komunizam među Srbima je kao nož u leđa i sa tim nožem Srbi, ne samo u Crnoj Gori, žive decenijama i zbog tog noža nikako da se usprave i budu ono što su!

Kako raskinuti sa komunizmom? Treba osmisliti kompletan duhovni,posebno srpski obrazovni program, koji treba staviti u udžbenike i koji podrazumijeva jasno sistemsko definisanje komunističke zablude kao uvezene kategorije i ideologije sa kojom nam nema spasa. Srbija i Srpska imaju šansu da to urade i sprovedu, jer su srpske države i upravljaju državnim uparatom, a u Crnoj Gori će to biti mnogo teže. Ipak, nešto se po tom potanju mora uraditi i valjalo bi da srpski intelektualci iz Crne Gore konačno sjednu za isti sto i pripreme jednu knjigu, takoreći srpsku čitanku za Srbe u Crnoj Gori, koja će biti podsjetnik šta su Srbi u CG i šta treba da urade da bi kao takvi opstali. Naravno, duhovni pokrovitelj takvog projekta bila bi Mitropolija crnogorsko primorska. Kako bi se ta srpska „čitanka“ širila u Crnoj Gori pitanje je za vrijeme nakon njenog štampanja!

Srbi u Crnoj Gori moraju da imaju jednu političku stranku i jednog lidera! To danas izgleda kao utopija, ali mislim da su prvi koraci u tom pravcu već napravljeni, čak nesvjesno! Naime, iz DF-a je izašao PZP, što je blagotvorni potez. PZP je bio teg o srpskom vratu i jedno vrijeme on se morao nositi, ali sa time je kraj i bez PZP-a konačno Srbi mogu mnogo slobodnije da dišu i jasno definišu srpske interese!

Posljednjih godina politička srpska scena u Crnoj Gori se usitnjavala do mikroskopskih razmjera. Umjesto da ide u drugom pravcu, odnosno ukrupnjavanju i privlačenju svih srpskih političkih frakcija pod jedan politički kišobran. A taj kišobran, po logici stvari, valjalo bi da drži Nova srpska demokratija. Sviđala se kome Nova ili ne, ali to je jedina parlamentarna stranka sa srpskim imenom, ali i sa neophodnim otklonom od komunizma. Dobar dio, čak 90 odsto, ostalih tobožnjih srpskih stranaka koketira sa komunizom, čak komunizam smatra dijelom svoje političke tradicije i istorije! Samo taj podatak je dovoljan da Novu srpsku demokratiju izgura na čelo Srba iz Crne Gore u čijim rukama bi trebalo da bude upravljanje srpskom sudbinom i osmišljavanjem političkih poteza za srpski opstanak. Naravno, ta stranka morala bi da ima političku širinu i da sve kritike na svoj račun prihvati kao dobronamjerne i u svojim redovima nađe mjesta za sve Srbe koji žele da se pozabave rješavanjem crne srpske sudbine u Crnoj Gori!

Naravno i srpski lider trebalo bi da bude na čelu te stranke i da kao pravi domaćin brine o srpskoj kući u Crnoj Gori i kada treba podvikne da se nešto ne radi, ali i da pohvali i stane iza nečega što valja pohvaliti!

Ukratko to bi bilo to! Ukoliko se već danas srpska stvar pokrene iz trenutnog mrtvila i usmjeri u opisanom pravcu postoji velika šansa da Srbi u Crnoj Gori prežive sve političke sopstvene, ali i tuđe, brodolome i postanu nezaobilazni sagovornik prilikom formiranja budućih vlada! A tek tada će moći i da urade nešto na pisanju pomenute srpske čitanke i njenom ulasku u domaći obrazovni sistem!

Uglavnom, jesmo u nebranom grožđu, ali propasti nećemo! Ukoliko raskinemo sa komunizmom i stanemo iza jedne srpske političke stranke i jednog političkog lidera! I naravno dišemo duhom Crnogorsko primorske mitropolije. Kada to uradimo onda će nas i ostali u Crnoj Gori prihvatiti kao neodvojivi dio ove nesrećne države, njene istorije i budućeg vremena! A tek tada Srbi u Crnoj Gori biće Srbi i niko se zbog toga neće posebno uzbuđivati i smatraće Srbe dijelom Crne Gore! To danas nije tako i zato nam se sve ovo događa: Dijelom smo za to i sami krivi, ali nema mjesta za odustajanje i valja se boriti.

Sve za Srpstvo, kralja i otadžbinu!

Tagovi