Piše: Mrđen Nesretnjiković

Taman kad je Đoković mislio da malo odahne jer je na završnom turniru u Torinu majstorski primirio tri vrhunska mlada tenisera, tri glavna takmaca za teniski tron – Alkaraza, Sinera i Runea, iskrsla je nova neprilika za njega. Nikad krupnija.

Protiv jednog od najboljih sportista na planeti (vazden što bi rekli ovi pazarci sa FCJK) urotile su se dvije sile – piskaralo sa CDM Ljubo Filipović i teniski savez takozvanog Kosova.
Sičija se Ljubo, već je smršao tri kvarta, što je Đoković na teniski meč Dejvis kupa, u Malagi, izašao uz pjesmu Danice Crnogorčević – Veseli se srpski rode.
Kaže Ljubo to je nacionalistička pjesma. Pride, svojski pronicljivo, izvodi zaključak da ta divna pjesma poziva na upripajanje Kosova Srbiji. A zna se, podrazumijeva Ljušo, da nikada nije bilo srpsko.

Traži Ljubo da se Đoković i reprezentacija Srbije diskvalifikuju sa Dejvis kupa „zbog širenja agresivnog nacionalizma“.

E mrčio se siroti Ljubo.

Ne zna se koja je veća sramota. Biti toliko neznaven, puki neum, pa tvrditi to što tvrdi ova medijska pojava. Ili je još veća bruka ako to radi za nadnicu.
Iako apsurdno, više je imalo smisla kada se neka komunistička partijska ćelija, recimo u Progonovićima, sastala da zatraži od Sovjeta da se odmah povuku iz Češke. Našao se jedan zeru znaven pa upitao – šta ćemo da činimo ako se ne povuku.

Odgovor je bio – sastaćemo se jopet.

Ako bi se isto pitanje postavilo Ljubu, slutim šta bi odgovorio.

„Nastaviću i dalje da pišem“, rekao bi Ljubo.

Ela, mora se od nečega živjet, moj Ljušo.

Tagovi