Piše: Saša Dr. Đurović

Komnenić biva sve bolji. Kad je nešto za pohvalu treba i pohvalit. Ja bih i onoga, s antene, iz Bilbaa ćukovića, pohvalo da ima razloga.. Elem, na kraju prethodne emisije, se Komnenić obratio izvjesnoj novinarki koja je u, kako on reće, svojoj emisiji, iznijela neistinu, da se on ponašao kao islednik u određenom slučaju, etc. Ne znam mnogo novinarki u cg, to su obicno zabavljačice, voditeljke, ili u najboljem slučaju intevjuistkinje, ALI, reče on da je ta novinarka sa prethodnim režimom sastavljala pitanja u dnevnoj sobi i sl.

EnE!?

Pa se sjetih..

Kod mene doma, je gostovalo tija novinarki.. u primaćoj su gostovale, i u primaćoj su, kako samo ime kaže, primale.. Dozu. Znanja. Obrazovanja. A onda, i sugestije neke, one pametnije, a neke su primale ‘nako samo, širile su.. horizonte, i iz primaće izlazile lijepo popunjene, sa onom punoćom punjene ptice, koju usadi dobar pedagog, (ne)znavene. Gladne, svega osim znanja.. A ja nešto ne insistiram, never. A nijesam loš ucitelj, pa i novinarstva, vele.

Elem, pouka je poruka, pravo je Komnenića, da se u „svojoj emisiji“, kad ih već autorizuju, ponaša kako on smatra da treba. Pa i da bude islednik ako je to u svrsi opšteg dobra, ili zadovoljavanja određenih okolnosti koje ukazuju na određene činjenice. Tako da, njegov osvrt na osvrt, i nije bio nužno potreban. Neke stvari jednostavno ne primjećuješ, ili ih odložiš, bio to papirić ili donje rublje. Odložiš trajno, na klavir. Pod uslovom da ga ima kuća. U primaćoj. Tamo obično stoji.

 

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)

Tagovi