Piše: Montre
Nije jednostavno pisati kolumnu. Razne društveno-političke kreature, što stare, što nove, svakodnevno nas zasipaju svojim idejama, željama i mudrolijama. I svi oni iskreno vjeruju u sebe i u svoju genijalnost. Kolumnista treba da bude u olimpijskoj kondiciji ako želi ispratiti sve njih pravovremeno. Priznajem, nisam dorastao tom tempu.
Kako god da je, sve je ovo šta se dešava, normalno i u redu. I očekivano. Proces, postkomunistički, postsocijalistički ili kako god nazivali period nakon 30.08.2020., mora da se prepješači. I politički i društveno. I sve ovo šta danas gledamo, sve se to identično događalo ranije i već je viđeno. Samo nije vidio onaj ko noje htio da vidi.
Zemlje nekadašnjeg Istočkog bloka su s tim procesom startovale krajem osamdesetih prošlog vijeka i okončale ga uglavnom do početka ovog mileniju.
A republike nekadašnje nam SFRJ, kako koja. Slovenija, Hrvatska, BiH, Makedonija, u taj proces su ušle početkom devedesetih, Srbija padom Miloševića početkom milenijuma, a Crna Gora čak punih 20 godina poslije Srbije i 30 godina poslije BiH!
Svaka od republika je imala svoj put prolaska i buđenja, ali je princip i proces bio isti. I svaka je imala svoje nazovi eksperte povratnike, imala svoje špekulante i prevarante, i tajkune, i zatvorenike, svoje Spajiće, Milatoviće, Miloviće, Živkoviće, Nikoliće, Nikolaidise, Bursaće, Pajoviće, Katniće…
Svi oni obećavaju EU, pričaju o nekakvoj umišljenoj građanštini, o bogatoj budućnosti, demokratiji, ljudskim pravima, dekrimininalizovanom i nekorumpiranom društvu, a u suštini vam obećavaju sprint ili let kroz post proces, umjesto pješačenja golim stopalima po makadamskom putu.
A zemlja poput Crne Gore, koja je zakasnila čak 20 godina i za Srbijom sa startom, zemlja kojoj je jednoumlje bilo većinsko do prije četiri godine, zemlja čija je industrija sravnjenja, zemlja koja je ekstremna bila u obračunu sa neistomišljenicima, zemlja koja diskriminiše svoje ljude i u 21. vijeku, zemlja u kojoj postoji najveći broj narkokartela po glavi stanovnika, ne može očekivati prelet ovog procesa.
To je jednostavno jedna obavezna etapa u društvenoj evoluciji, koju je nemoguće preskočiti ili zaobići. Jednog dana će sve ovo proći, a ovih kreatura se niko neće ni sjećati.
Sve je to kako mora i u redu..
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
