Švajcarski časopis Weltwoche objavio je članak o strateškom dijalogu sa Amerikom i promjeni kursa prema Srbiji.
Ovo je tekst koji je objavljen u uglednom časopisu:
Prvi strateški dijalog između Sjedinjenih Američkih Država i Srbije predstavlja izuzetnu promjenu američke politike prema Zapadnom Balkanu u posljednjih nekoliko decenija. Međutim, još značajnije od samog dijaloga jeste ono što se događa — ili, preciznije, ne događa — u odnosima između Vašingtona i Prištine.
Američka politika prema Zapadnom Balkanu godinama se zasnivala na gotovo nepromijenjenoj pretpostavci: tzv. Kosovo je smatrano najbližim partnerom Vašingtona u regionu, dok su odnosi sa Srbijom bili opterećeni nasljeđem devedesetih godina, različitim spoljnopolitičkim prioritetima i neriješenim statusom Kosova. Međutim, događaji iz jula 2026. godine pokazuju da se takav pristup mijenja.
U Vašingtonu je 17. jula održan prvi strateški dijalog između Sjedinjenih Američkih Država i Republike Srbije. Razgovori, koje su predvodili američki državni sekretar Marko Rubio i ministar spoljnih poslova Srbije Marko Đurić, otvorili su novo poglavlje u bilateralnim odnosima. Američki Stejt department opisao je strateški dijalog kao „novu eru“ u odnosima dvije zemlje i kao potvrdu njihove zajedničke posvećenosti produbljivanju partnerstva.
Rezultati razgovora nijesu bili samo simbolični. Najznačajniji konkretan napredak postignut je u oblasti energetike. SAD i Srbija saglasile su se da ojačaju energetsku infrastrukturu i regionalnu energetsku bezbjednost, pri čemu je projekat reverzibilne hidroelektrane „Đerdap 3“ istaknut kao jedna od ključnih oblasti buduće saradnje.
To predstavlja ne samo značajnu investiciju u modernizaciju srpskog energetskog sistema, već i važan korak ka većoj energetskoj nezavisnosti Srbije i diversifikaciji izvora energije u regionu. Istovremeno, Srbija je pristupila Artemis sporazumima, američkoj inicijativi koja okuplja države zainteresovane za saradnju u oblasti mirnog istraživanja svemira, nauke i naprednih tehnologija.
Ovaj korak dio je šireg procesa uključivanja Srbije u međunarodne mreže saradnje u oblastima tehnologija budućnosti i inovacija. Za zemlju koja je prije samo četvrt vijeka bila izložena američkoj vojnoj intervenciji, ovakvo institucionalizovano partnerstvo predstavlja istorijski zaokret.
Paralelno s tim odvija se još jedan proces — gotovo neprimijećen u evropskim medijima — potpuna stagnacija strateškog dijaloga između Sjedinjenih Američkih Država i tzv. Kosova.
Još u septembru 2025. godine Ambasada SAD u Prištini objavila je suspenziju strateškog dijaloga sa Kosovom. Američki predstavnici više puta su isticali da obnavljanje strateškog dijaloga zavisi od spremnosti Prištine da sprovede obaveze koje je preuzela u okviru dijaloga sa Beogradom, uključujući i one koje se odnose na srpsku manjinu.
Tokom strateškog dijaloga u Vašingtonu, srpska delegacija izričito je pokrenula pitanje položaja Srba na Kosovu i Metohiji, uključujući bezbjednost Srpske pravoslavne crkve i manastira Visoki Dečani.
Tokom posljednjih mjeseci, pitanja vjerskih sloboda i zaštite srpskog kulturnog nasljeđa dobila su značajno mjesto u američkoj javnosti. Posebnu pažnju privukla je izjava pastora Marka Bernsa, bliskog savjetnika predsjednika Donalda Trampa, koji je javno kritikovao ograničenja nametnuta predstavnicima Srpske pravoslavne crkve na Kosovu.
Berns je posebno ukazao na zahtjev da patrijarh unaprijed najavljuje posjete pojedinim manastirima, ocjenjujući da je takva praksa nespojiva sa načelima vjerskih sloboda. Njegove izjave izazvale su značajnu pažnju jer su bile dio šire debate koja se posljednjih mjeseci vodi u Sjedinjenim Američkim Državama o položaju hrišćanskih zajednica širom svijeta.
Za Vašington zaštita srpske zajednice na Kosovu više nije samo dio tehničkog dijaloga između Beograda i Prištine. Na nju se sve više gleda kao na pitanje vjerskih sloboda, zaštite kulturnog nasljeđa i očuvanja prava manjina.
Promjena američkog pristupa ne može se objasniti isključivo regionalnim događajima. U sve nestabilnijem međunarodnom okruženju, Vašington pridaje sve veći značaj pouzdanim i predvidivim partnerima. Srbija je najveća ekonomija Zapadnog Balkana, ključno infrastrukturno i energetsko čvorište i zemlja sa značajnim tehnološkim i industrijskim potencijalom.
Upravo zbog toga prvi strateški dijalog sa Srbijom predstavlja više od diplomatskog događaja — on pokazuje da je Beograd postao partner sa kojim Sjedinjene Američke Države žele da razgovaraju o pitanjima koja daleko prevazilaze Kosovo: od energetike i novih tehnologija do investicija i regionalne stabilnosti.
Najveća promjena nije u tome što je Amerika otvorila strateški dijalog sa Srbijom. Suština je u tome što je, prvi put poslije mnogo godina, Srbija postala partner sa kojim Vašington razgovara o budućnosti regiona, dok je tzv. Kosovu istovremeno jasno stavljeno do znanja da politička podrška više nije bezuslovna.
Prvi put poslije više od dvije decenije, Srbija više nije samo dežurni krivac američke balkanske politike, već ozbiljan pregovarački partner. Upravo u tome leži pravi značaj strateškog dijaloga pokrenutog u Vašingtonu.
