DIJALOG KAO TEMELJ DEMOKRATSKE ZRELOSTI

Piše: mr Momo Joksimović, predsjednik Partije penzionera i restitucije Crne Gore

Politički život svake demokratske države ispunjen je različitim stavovima, programima i vizijama budućnosti. Upravo u tim razlikama leži suština demokratije. Međutim, istinska snaga jednog demokratskog poretka ne ogleda se u tome da neslaganja ne postoje, već u sposobnosti institucija i političkih aktera da ih rješavaju mirnim putem, kroz razgovor, uzajamno uvažavanje i poštovanje zakona.

U tom kontekstu, poziv predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića da predstavnici vlasti i opozicije razgovaraju o pitanjima od javnog interesa predstavlja značajan politički događaj. Nezavisno od toga kako različiti politički akteri ocjenjuju tu inicijativu, sam izbor dijaloga kao načina rješavanja političkih sporova u skladu je sa demokratskim načelom da se institucije i razgovor stavljaju ispred konfrontacije.

Dijalog nije odricanje od političkih uvjerenja. On ne traži da nestanu razlike između vlasti i opozicije, već da se o tim razlikama razgovara u okviru institucija. Politička konkurencija ostaje suština demokratije, ali demokratska kultura podrazumijeva da se ta konkurencija vodi argumentima, a ne nepovjerenjem koje onemogućava bilo kakav razgovor.

Posebno je važno da se pitanja izbornih uslova, rada institucija, medijskog okruženja i drugih tema od značaja za javnost razmatraju kroz institucionalni proces. Kada politički akteri pokazuju spremnost da razgovaraju o pravilima demokratske utakmice, građani lakše stiču povjerenje da će njihova izborna volja biti uvažena i da institucije funkcionišu u javnom interesu.

Politička zrelost nije u tome da se svaki kompromis predstavlja kao slabost. Naprotiv, iskustvo brojnih evropskih demokratija pokazuje da su najtrajnija rješenja nastala upravo onda kada su različite političke strane uspjele da pronađu zajednički jezik oko pitanja koja su važna za državu. Kompromis nije kapitulacija, već nastojanje da se različiti interesi usklade u okviru demokratskih pravila.

Istovremeno, politička stabilnost nije važna samo zbog politike. Ona ima neposredan uticaj na ekonomiju, investicije, pravnu sigurnost i svakodnevni život građana. Privreda najbolje funkcioniše u predvidivom institucionalnom okruženju, dok dugotrajne političke krize mogu uticati na povjerenje građana i poslovne zajednice. Zato razgovor nije cilj sam po sebi, već sredstvo za očuvanje stabilnosti i stvaranje uslova za dugoročni razvoj.

Kada je riječ o izborima, njihov kredibilitet ne zavisi isključivo od zakonskih propisa. Podjednako su važni povjerenje u institucije, transparentnost postupka i prihvatanje rezultata od strane političkih aktera. Upravo zato razgovor o izbornim pravilima može doprinijeti većem povjerenju javnosti, ako se vodi otvoreno, odgovorno i u dobroj vjeri.

U demokratskom društvu niko nema monopol na istinu. Vlast ima pravo da brani svoje politike i rezultate, opozicija ima pravo da ih kritikuje i ponudi alternative, a građani su ti koji na izborima donose konačnu odluku. Upravo zato institucionalni dijalog ima vrijednost – on omogućava da političko nadmetanje ostane u demokratskim okvirima.

Proces evropskih integracija takođe podrazumijeva razvoj demokratskih institucija, vladavine prava i političke kulture. Pored usvajanja zakona i reformi, značajno je i postojanje političkog ambijenta u kojem se važna pitanja mogu razmatrati kroz institucije. Sposobnost društva da različita mišljenja pretvara u konstruktivan razgovor predstavlja jedan od pokazatelja demokratske zrelosti.

Istorija regiona podsjeća da političke krize često ostavljaju dugoročne posljedice. Zato je svaki pokušaj da se tenzije smanje i da se prostor otvori za institucionalni razgovor vrijedan pažnje. Naravno, uspjeh takvih inicijativa ne zavisi samo od jednog političkog aktera, već od spremnosti svih učesnika da konstruktivno doprinesu procesu i da prihvate demokratska pravila igre.

Građani s pravom očekuju da političari, bez obzira na međusobne razlike, pokažu odgovornost kada su u pitanju teme od šireg društvenog značaja. Demokratija nije samo pravo da se iznesu različita mišljenja, već i obaveza da se, kada je to moguće, traže rješenja koja doprinose stabilnosti, vladavini prava i povjerenju u institucije.

Na kraju, najvažniji sud u svakoj demokratiji daju građani. Slobodni i fer izbori ostaju temelj legitimiteta svake vlasti, ali i temelj povjerenja u demokratski poredak. Politički dijalog ne može zamijeniti izbornu volju građana, ali može doprinijeti tome da izborni proces bude prihvaćen kao legitiman, a politička takmičenja ostanu u okvirima institucija i zakona.

Zato je dijalog mnogo više od političke tehnike. On predstavlja izraz demokratske zrelosti, odgovornosti i vjere da se i najsloženija pitanja mogu rješavati razgovorom. Upravo u tome leži snaga svakog demokratskog društva – da se razlike ne pretvaraju u trajne podjele, već u priliku za institucionalno rješavanje problema, u interesu države i svih njenih građana.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)