Studija koju je predvodio biomedicinski naučnik sa Univerziteta Kalifornije u Riversajdu (UCR) pokazuje kako porodica virusa koje prenose krpelji, poznata kao ortonairovirusi, uspijeva da izbjegne imunološku odbranu organizma.
Otkriće pruža važne uvide u prijetnje koje predstavljaju nove zarazne bolesti, kao i u potencijalni pandemijski rizik koji ovi virusi nose.
Ortonairovirusi obuhvataju neke od najopasnijih virusa koje prenose krpelji, uključujući virus Krimsko-kongoanske hemoragijske groznice, koji kod ljudi može izazvati teško hemoragijsko oboljenje.
Istraživanje se fokusiralo na specijalizovane virusne proteine poznate kao OTU proteaze (ovarian tumor domain proteases), koji virusima omogućavaju da potisnu imunološki odgovor domaćina.
„Inspiraciju za proučavanje ortonairovirusa pronašao sam u dvije stvari“, rekao je Skot Pigan, profesor biomedicinskih nauka na Medicinskom fakultetu UCR-a i vodeći autor studije.
„Prva je dugogodišnje naučno interesovanje za načine na koje virusi manipulišu imunološkim sistemom domaćina. Druga je želja da pomognem svojim saborcima. Tokom više od 30 godina službe u Rezervnom sastavu Vojske SAD postajao sam sve svjesniji prijetnje koju ovi virusi predstavljaju za pripadnike vojske, ali i za širu javnost.“
Studija, objavljena u časopisu ACS Infectious Diseases, ispitivala je kako virusne OTU proteaze ometaju ključne ćelijske signalne puteve koji omogućavaju organizmu da prepozna i suzbije infekciju.
U normalnim okolnostima, ćelije koriste male proteine ubikvitin i ISG15 za regulaciju imunološkog odgovora. OTU proteaze uklanjaju ove molekularne oznake i na taj način efikasno slabe prirodnu odbranu organizma.
„Virus koristi ove proteine kako bi onesposobio imunološku odbranu organizma u više faza, čime infekcija lakše napreduje. Naša studija takođe ukazuje na treću, do sada nepoznatu funkciju ovih virusnih proteina, koja izgleda dodatno doprinosi izbjegavanju imunološkog odgovora. Njena tačna uloga još nije poznata“, rekao je Pigan.
Istraživači nastavljaju da otkrivaju nove ortonairoviruse širom svijeta
U Sjedinjenim Američkim Državama poznato je da pacifički obalski krpelj prenosi više ozbiljnih bakterijskih i virusnih patogena, uključujući uzročnike Stenovitoplaninske pjegave groznice i groznice pacifičkog obalskog krpelja.
Prethodna istraživanja identifikovala su i jedan nairovirus povezan sa ovom vrstom krpelja.
Rezultati ove studije doprinose rastućem broju istraživanja koja nastoje da objasne kako novi virusi komuniciraju sa imunološkim sistemom, a mogli bi da pomognu u razvoju budućih dijagnostičkih metoda, sistema nadzora i medicinskih mjera za zaštitu od ovih infekcija.
„Postoji veoma ozbiljna zdravstvena zabrinutost povezana sa ujedom pacifičkog obalskog krpelja“, rekao je Pigan.
„Naš rad pokazuje da je jedan od mehanizama kojim ortonairovirus, koji prenosi ova vrsta krpelja, potiskuje imunološki odgovor veoma kompatibilan sa ljudskim organizmom. U kombinaciji sa činjenicom da ovaj krpelj već prenosi bolesti na ljude, to ukazuje na mogućnost da virus dolazi u kontakt sa ljudima i da možda već cirkuliše, a da to nije otkriveno.“
Pigan naglašava da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo da li ovaj virus zaista inficira ljude i izaziva bolest. Buduće studije trebalo bi da pokažu da li dolazi do izlaganja ljudi virusu u područjima u kojima ovaj krpelj živi.
„Ljudi bi i dalje trebalo da preduzimaju mjere zaštite od ujeda krpelja“, rekao je Pigan.
„Naše istraživanje dodatno potvrđuje koliko je važno obratiti pažnju ne samo na mogućnost ujeda krpelja, već i na vrstu krpelja, jer različite vrste mogu prenositi bolesti koje još uvijek nisu dio rutinskog zdravstvenog nadzora.“
Istraživanje takođe naglašava potrebu za kontinuiranim praćenjem novih virusa koje prenose krpelji, kao i za unapređenjem pripremljenosti za moguće buduće epidemije.
„Ako postoji jedna poruka koju javnost treba da zapamti iz ovog istraživanja, onda je to da brzo otkrivanje ortonairovirusa koji mogu da zaraze ljude, zajedno sa njihovom sposobnošću da evoluiraju i zaobiđu ljudsku imunološku odbranu, ukazuje na značajan pandemijski potencijal porodice virusa Nairoviridae“, zaključio je Pigan.
Pored Pigana, u istraživanju su učestvovali naučnici sa UCR-a Adam Godzik, Lukaš Jaroševski, Dejvid S. Gonsales, Amritpal Džalf, Vanesa Moresko, Džozef Garsija, Dejvid Mata, Džonatan Ngujen i Brajan Tores, kao i Erik Beržeron iz Odjeljenja za virusne specijalne patogene američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).
Istraživanje je finansirano sredstvima Nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti (NIAID) i Nacionalnog instituta za opšte medicinske nauke (NIGMS).
(B92)
