Piše: Kasper I
Godinama se o nasilju u partnerskim odnosima govorilo gotovo isključivo kroz prizmu muškarca kao počinioca i žene kao žrtve. Taj problem zaista postoji i predstavlja ozbiljan društveni izazov. Međutim, druga strana priče često ostaje u sjeni: postoje muškarci koji trpe nasilje od svojih partnerki, a dio njih nikada ne prijavi ono što doživljava.
Nasilje nema pol. Žrtva može biti žena ili muškarac, a počinilac može biti muškarac ili žena.
Koji oblici nasilja žene mogu vršiti nad muškarcima?
Kada se govori o nasilju, mnogi prvo pomisle na fizički napad. Međutim, psihologija nasilja pokazuje da fizičko nasilje često nije jedini niti prvi oblik kontrole.
Žene koje vrše nasilje nad muškim partnerima mogu koristiti:
– emocionalno ponižavanje – vrijeđanje, omalovažavanje, ismijavanje muškosti ili sposobnosti;
– psihološku manipulaciju – stvaranje osjećaja krivice, stalne prijetnje prekidom ili uskraćivanjem ljubavi;
– kontrolu i izolaciju – pokušaje da muškarac prekine kontakte s porodicom i prijateljima;
– ekonomsku kontrolu – ograničavanje pristupa novcu ili korištenje finansijske zavisnosti kao sredstva pritiska;
– lažne optužbe ili prijetnje prijavama kao način zastrašivanja;
– fizičko nasilje – udaranje, grebanje, bacanje predmeta ili napade tokom konflikta.
Istraživanja o partnerskom nasilju pokazuju da se kontrola i prisila mogu pojaviti kod oba pola. Jedno istraživanje o prisilnoj kontroli zaključilo je da je upravo iskustvo nasilnog odnosa, a ne samo pol osobe, važan prediktor kontrolirajućeg ponašanja.
Zašto muškarci često ćute?
Psiholozi navode nekoliko razloga:
Prvo, postoji društveno uvjerenje da „muškarac mora biti jak“. Zbog toga neki muškarci osjećaju sram kada priznaju da ih partnerka povređuje.
Drugo, muškarac može strahovati da mu okolina neće vjerovati. Rečenice poput „kako te žena može zlostavljati?“ mogu dodatno povećati osjećaj izolacije.
Treće, dio muškaraca ne prepoznaje emocionalno nasilje kao nasilje. Navikli su da se nasilje definiše samo kroz fizičku snagu, pa kontrolu, ponižavanje i manipulaciju često trpe godinama.
Istraživanja o percepciji nasilja pokazuju da ljudi ponekad ozbiljnost kontrolirajućeg ponašanja procjenjuju drugačije kada je žrtva muškarac, što može doprinijeti manjem prepoznavanju muških žrtava.
Psihološki profil ženskog nasilnika
Psihologija ne pokazuje da žene koje vrše nasilje imaju jedan jedinstveni profil. Kao i kod muškaraca nasilnika, uzroci mogu biti različiti:
– potreba za kontrolom partnera;
– ljubomora i strah od napuštanja;
– naučeni obrasci ponašanja iz djetinjstva;
– nerazriješene traume;
– problemi sa regulacijom emocija;
– osjećaj prava da se upravlja drugom osobom.
Pregledi istraživanja o ženama koje koriste nasilje prema muškim partnerima navode da se kod dijela slučajeva pojavljuju slični faktori kao kod drugih oblika partnerskog nasilja: želja za moći i kontrolom, konflikti u vezi, ljubomora, zloupotreba alkohola i ranija iskustva nasilja.
Ali statistika zahtijeva oprez
Važno je razlikovati različite vrste nasilja. Neka istraživanja nalaze slične stope određenih oblika fizičke ili psihološke agresije između muškaraca i žena, posebno u blažim oblicima partnerskog konflikta. Međutim, druga istraživanja pokazuju da se teže forme nasilja, seksualno nasilje, dugotrajna kontrola i posljedice povreda često razlikuju po polu.
Zato pitanje ne treba biti: „Ko je veća žrtva – muškarci ili žene?“ Pravo pitanje je: „Kako prepoznati i zaustaviti nasilje bez obzira na to ko ga vrši?“
Društvo mora proširiti pogled
Muškarac koji trpi nasilje nije manje muškarac. Žena koja vrši nasilje nije manje odgovorna zato što je žena.
Jednako društvo ne znači umanjivati probleme žena, nego omogućiti da i muškarci dobiju podršku kada su žrtve. Svaka osoba koja živi u strahu, pod kontrolom ili poniženjem zaslužuje pomoć.
Nasilje nije pitanje pola. Nasilje je pitanje moći, kontrole i povrede ljudskog dostojanstva.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
