Piše: Kasper I
Postoji jedna tiha istina o odnosima muškarca i žene koju mnogi muškarci shvate tek kasno: često nisu oni ti koji su prvi izabrali. Oni su samo došli do trenutka kada su dobili priliku da potvrde izbor koji je žena već napravila.
Muškarac često misli da je on lovac. Da je on taj koji prilazi, osvaja, odlučuje. Ali u mnogim životnim pričama žena je ta koja mnogo ranije donese unutrašnju odluku. Ona posmatra. Pamti detalje. Sluša ton glasa, gleda način na koji se čovjek ponaša prema slabijima, kako govori o porodici, kako reaguje kada je teško. Dok muškarac misli da se predstavlja, žena često već procjenjuje.
Nije to nikakva magija. To je spoj iskustva, emocija i sposobnosti mozga da brzo prepoznaje obrasce. Nauka o intuiciji objašnjava da ono što nazivamo „ženskim osjećajem“ često može biti rezultat nesvjesne obrade velikog broja informacija koje čovjek ne registruje svjesno. Intuicija nije čarolija, već brza procjena zasnovana na iskustvu i opažanju.
Žena, kada bira muškarca za ozbiljan život, najčešće ne bira samo lice, novac ili društveni status. Ona bira osjećaj sigurnosti. Bira čovjeka za kojeg vjeruje da može biti stub kada život postane težak. Ne traži ona nužno najglasnijeg muškarca u prostoriji, već onog čije prisustvo govori: „Tu sam.“
Zato se riječ „alfa muškarac“ često pogrešno razumije. Pravi alfa nije onaj koji dominira nad drugima, koji se dokazuje bukom i agresijom. Pravi alfa je onaj koji vlada sobom. Onaj koji ima mir u sebi, odgovornost u djelima i snagu da zaštiti ono što voli.
Istraživanja iz psihologije odnosa pokazuju da ljudi pri izboru partnera vrednuju osobine koje ukazuju na pouzdanost, posvećenost i sposobnost dugoročnog ulaganja. Studije o izboru partnera pokazuju da žene, u prosjeku, pridaju veću važnost osobinama povezanim sa stabilnošću i resursima, dok se izbor partnera razlikuje zavisno od kulture, ličnih vrijednosti i životnih okolnosti.
Ali postoji nešto dublje od same statistike. Žena često ne bira savršenog muškarca. Ona bira muškarca u kojem vidi potencijal. Vidi ono što drugi možda ne vide. Vidi kako se ponaša kada niko ne gleda. Vidi da li je sposoban da bude oslonac ili samo želi da izgleda kao oslonac.
Zato se dešava paradoks: muškarac misli da je on pronašao ženu, a zapravo je žena već odlučila da mu otvori vrata svog života.
On možda misli da je pobijedio u osvajanju. Ne zna da je prije toga prošao kroz nevidljivi test karaktera.
Žena rijetko traži samo muškarca koji će je voljeti kada je sve lako. Ona traži onoga za koga osjeća da će ostati isti kada dođu problemi, bolest, strahovi, neuspjesi i oluje koje život donese. Istraživanja o izboru partnera ukazuju da spremnost osobe da pruži zaštitu i podršku može imati važnu ulogu u procjeni privlačnosti i vrijednosti partnera.
Naravno, žena nije instinktivno biće koje uvijek donosi savršene odluke. Kao i muškarci, žene nekad pogriješe. Nekad emocija nadjača razum, nekad privid zamijeni stvarnu vrijednost. Ali ono što ostaje jeste činjenica da mnoge žene imaju razvijenu sposobnost da čitaju međuljudske odnose i da prepoznaju nijanse koje se ne vide na prvi pogled.
Možda je najveća tajna ljubavi upravo u tome što se pravi izbor ne događa onda kada muškarac izgovori: „Ja sam izabrao nju.“
Pravi izbor se često dogodio mnogo ranije.
U jednom njenom tihom pogledu.
U njenoj odluci da mu vjeruje.
U trenutku kada je ona već izabrala njega — a njemu samo ostaje da postane čovjek vrijedan tog izbora.
Jer žena ne traži muškarca koji će samo osvojiti njeno srce.
Ona traži muškarca kojem će moći mirno da ga povjeri.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
