Dok se jedan čovjek u Podgorici suočava sa surovom kaznom od čak pet godina zatvora zbog obijanja aparata sa grickalicama i slatkišima, pravosudni sistem pokazuje potpuno drugačije lice u slučajevima visokog kriminala.

Ovaj mladić, čija je sudbina zapečaćena zbog krađe proizvoda vrijednih tek nekoliko eura, sada treba da provede pola decenije iza rešetaka.

Istovremeno, bivši direktor Uprave policije, Slavko Stojanović, dobio je znatno blažu kaznu od tri godine i osam mjeseci zatvora za zloupotrebu službenog položaja i nedozvoljeno držanje oružja.

Stojanović je osuđen jer je, zloupotrijebivši svoj položaj, omogućio šverc kamiona punog cigareta, čime je državni budžet oštećen za preko 112 hiljada eura.

Apelacioni sud Crne Gore potvrdio je tu presudu, smatrajući da je izrečena kazna srazmjerna stepenu njegove krivice.

Dok je Stojanović, prema sopstvenom priznanju, po pozivu prijatelja naložio puštanje nelegalnog tereta, javnost ostaje zatečena razlikom u pristupu sudova prema različitim vrstama djela.

Ovaj drastičan kontrast postavlja bolno pitanje o radu sudova, uticaju organizovanog kriminala, recidiva Vesne Medenice i Mila Đukanovića i pravičnosti kaznene politike.

Dok sitni prestupnik ide da „trune“ u zatvoru na pet godina zbog par pakovanja smokija i kikirikija, oni koji su nanijeli višemilionsku štetu državi prolaze sa znatno manjim posljedicama.

Teško je ne osjetiti gorčinu gledajući kako se vaga pravde neravnopravno nagne u zavisnosti od toga ko sjedi na optuženičkoj klupi.

Ovakvi primjeri samo dodatno podrivaju povjerenje građana u institucije koje bi trebalo da garantuju jednakost pred zakonom.

Ne znamo jesmo li spremni za veting, ali je izvjesno da stvari u sudstvu ozbiljno „ne štimaju“ i da je spremno za promjene.

Tagovi