Vučević: Klaster 3 ne bi promijenio sve ali bi bio znak da posle dugo vremena EU ubrzava, ako se ne usvoji neće stati život u Srbiji

Lider Srpske napredne stranke Miloš Vučević ovog jutra gost je Kurir televizije u okviru jutarnjeg programa „Redakcija“.

Miloš Vučević govori o učešću predsjednika Vučića na samitu Jugoistočna Evropa – Ukrajina i posjeti Parizu.

„Predsjednik vodi jednu balansiranu politiku, Srbija sjedi na svojoj stolici, misli svojom glavom i ima svoje ciljeve“

Najvažnije je kako mi vidimo svoju poziciju, a ne kako je Evropa vidi. Mislim da predsjednik Republike vodi jednu izbalansiranu, odgovornu međunarodnu politiku, odnosno politiku Srbije u odnosu na međunarodne okvire.

Ovo što je predsjednik Vučić uradio u prethodna tri dana je najbolji pokazatelj da Srbija može da prođe i kroz te sve ne lake prepreke ili izazove na međunarodnom polju, od momenta kako je dočekan u Parizu… Neko to pogrešno zove sjedenjem na više stolica, Srbija sjedi na svojoj stolici, misli svojom glavom i ima svoje ciljeve, a to je članstvo u EU, naglasio je na samom početku Vučević, rekavši da se Srbija ne odriče i saradnje sa drugim zemljama.

Ovo što je predsjednik uradio u posljednja tri dana – od Pariza i Kijeva…, podsjetio je Vučević na izuzetno zapažene posjete predsjednika u svijetu i dodao da je predsjednik imao niz bilateralnih razgovora, a nekad je 15–20 minuta sadržajnog razgovora, kako kaže, bolje nego neki protokolarni susreti i konferencije.

Ko se bavi politikom najmanje radi ono što voli, naglasio je Vučević.

O Klasteru 3

U korpusu zemalja koje su negativne imamo i Hrvatsku i Bugarsku. Dobro je pitanje da li je region Zapadnog Balkana i Srbije strateški cilj EU, a ne da li te zemlje žele u EU.
Klaster 3 ne bi promijenio sve, ali bi bio znak da poslije dugo vremena EU ubrzava.

Slušao sam i predsjednika i on ima jednu rezervu, ako se desi, a ako se ne desi ne treba da očajavamo. Mi smo uradili sve, a ostalo je pitanje političke podobnosti, pojasnio je Vučević dodavši da te baltičke zemlje stalno imaju jedno očekivanje da se mi nešto izvinimo, usaglasimo.

Srbija misli svojom glavom, a ako se ne usvoji neće stati život u Srbiji, dodao je Vučević koji je upitao gdje da kupimo gas danas osim kod Gasproma ili treba da prekinemo saradnju sa Kinom da „Baltici“ budu zadovoljni – naravno da ne.

Znate šta, dobro je pitanje da li je i, hajde da kažem, region Zapadnog Balkana, time i Srbija, strateški cilj ili opredjeljenje Evropske unije. To je možda i bolje postaviti takvo pitanje, a ne da li zemlje Zapadnog Balkana žele da – naravno – budu dio Evropske unije.

Kompleksni su odnosi u Evropskoj uniji i sad, ja ne dam sebi za pravo da sam stručan previše za tu oblast i zahtijevalo bi mnogo vremena. Ali nesporno je da Klaster 3 ne bi promijenio sve, ali bi bio znak da, poslije dugo, dugo vremena, Evropska unija ubrzava ili daje novu šansu energiji u Srbiji na tom integrativnom putu pristupanja Evropskoj uniji.

Da li će se to desiti ili neće, ja ne mogu da vam kažem. Slušao sam i sinoć predsjednika Vučića, juče, i on ima jednu rezervu: „Vidjećemo, to se odlučuje u narednim danima.“ Ako se desi, odlično. Ako se ne desi, pa ne treba da očajavamo zbog toga.

Nesporno je da smo mi ispunili sve što je trebalo da se uradi. I ostaje sada samo pitanje političke podobnosti: da li se vi nekome dopadate ili ne dopadate, ili da li je neko očekivao da vi uradite neke dodatne stvari koje nisu predviđene, koje nisu uslov za Klaster 3, ali su neformalno postale uslov za to.

Očigledno je da te baltičke zemlje i neke, da kažem, gore zemlje na sjeveru Evrope, i neke iz regiona, nažalost, imaju taj stalno jedan prizvuk ili nastupaju sa tim narativom da se od Srbije očekuje da mi nešto, ne znam šta, dodatno uradimo, da se izvinimo, da se, kako oni kažu, „usaglasimo“. Slušajte, mi razmišljamo svojom glavom i donosimo svoje odluke. Želio bih da se otvori Klaster 3.

Ako se otvori, ponavljam, biće to lijepa, dobra, važna vijest. Ako se ne otvori, neće stati život u Srbiji, niti će ljudi lošije živjeti, niti ćemo mi propasti. Ići ćemo dalje. To je to, to je život. A da li nas Evropa želi ili ne, to je pitanje koje treba postaviti. Kad kažem „nas“, govorim o cijelom regionu…

Da pojednostavimo i prevedemo gledaocima: Srbija je ispunila sve uslove za otvaranje Klastera 3. Sve uslove, pravne, tehničke, administrativne, ekonomske, je li tako? Evropska komisija je dala pozitivnu ocjenu da je Srbija ispunila uslove za otvaranje Klastera 3.

Zemlje članice Evropske unije treba da se pojedinačno izjasne. Najvećih šest država se izjasnilo za. Ostalo je šest, ako se ne varam, ili sedam manjih država koje su negativne zato što, kažu, mi nismo uveli sankcije Ruskoj Federaciji, zato što smo mi, ne znam, „Mala Rusija“, zato što smo mi ovakvi kakvi smo. I zato što treba da se uskladimo sa spoljnom i bezbjednosnom politikom Evropske unije.

„Hajde kažite ko bi to drugi mogao da radi u Srbiji, a da se nigdje ne ponizi i ne poklekne“

Kompleksno je, to što radi Vučić je mnogo, mnogo teško. To je polje koje nije jasno utvrđeno, morate dobro da vladate činjenicama i informacijama, da poznajete i razumijete procese. Pitajte gledaoce ko bi to drugi mogao da radi u Srbiji, a da se nigdje ne ponizi i ne poklekne, podvukao je Vučević i naglasio:

Srbija je ispunila sve u vezi sa Klasterom 3, sve formalne, pravne, administrativne uslove i dobila pozitivnu ocjenu Evropske komisije i građani to dobro razumiju i znaju, rekao je Vučević i pojasnio da mali broj zemalja, dvije u regionu i baltičke mimo toga traže i zamjeraju što nismo uveli sankcije Rusiji.

Mora da bude pristojan tamo gdje se odlučuje, odlučuje o nama, ili da bude tamo gdje se ne bi desile loše stvari Srbiji. To je njegova obaveza, to je njegov zadatak, to je njegov posao, to je njegov poziv. I tako treba posmatrati te stvari. I dobro je da se nalazi u svim tim formatima, od Pariskog skupa do Kijevskog samita, prosto da je tu i da može da se čuje glas Srbije, da on, naravno, i na marginama ovih događaja, konferencija, proslava, samita, ima i bilateralne sastanke.

Imao je niz bilateralnih sastanaka u ovom periodu. I nemojte, i to ne smijemo potcjenjivati, te stvari su vrlo, vrlo korisne i važne. Ne morate uvijek da imate formalno-protokolarni neki sastanak, nekad je i 15–20 minuta, pola sata dobrog sadržajnog razgovora, konkretnog i konstruktivnog razgovora, djelotvornije nego neke ceremonije.O odlasku u Vašington i saradnji sa SAD – strateško partnerstvo

To je više od simboličnog sastanka, imaćemo obostrane koristi u političkim, ekonomskim i odbrambenim pitanjima, to je veoma, veoma značajno za Srbiju, rekao je Vučević o strateškom partnerstvu Srbija – SAD.

To je umijeće države, rekao je Vučević podsjetivši na odlične veze sa evropskim zemljama, pa sa SAD, sa afričkim zemljama… Mislim da tu moramo mnogo više da radimo i da smo zapostavili afrički dio azijskog kontinenta, da je tu naša roba konkurentna i da su to zemlje koje imaju pozitivan politički odnos prema Republici Srbiji.

I to je, ponavljam, umijeće države da može da sarađuje i sa Pekingom i Moskvom i Berlinom i Parizom i Rimom i Madridom i Briselom i sa Vašingtonom.

Na pitanje kako se došlo do strateškog partnerstva sa SAD, Vučević odgovara upornim radom, razgovorima i, ako smijem da kažem, i lobiranjem, što je dio politike.

Sve to negdje Sjedinjene Američke Države klasifikuju ili ocjenjuju i donose odluku da li je neko, da kažem, na tom rangu odnosa da se otvara strateški dijalog. Mislim da je važno da Srbija, poslije dugo, dugo godina ne lakih odnosa, često gotovo i neprijateljskih odnosa, posebno u 90-im godinama, evo, za istorijske okvire kratak period, vraća se u normalizaciju i jačanje odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Da budem fer: Srbija je vjerovatno bila najveći navijač Trampa u njegovoj predsjedničkoj kampanji. Kad kažem Srbija, ne mislim da su se Vlada, predsjednik, izjašnjavali u smislu miješanja, uticaja, ne znam koliki god da je, ali niko nije bio nepristojan pa da daje ocjene ko je državnik ili predstavlja državu u tom smislu.
Ali narod je negdje zdušno navijao za Trampa.

Apsolutno je bio navijački duh. I zato što naš narod voli ljude koji su i otvoreniji, ako hoćete, i one koji nude šansu za neka velika rješenja i spremni su da idu u velika rješenja. I narod u Srbiji podržava ljude koji su doživjeli negdje ličnu nepravdu…

O blokaderima i studentskoj listi

Biće interesantna politička jesen, ocijenio je Vučević, koji je dodao da ima i mnogo drugih poslova jer država ne može da stane i čeka kada će blokaderi da objave svoju listu, a to su poslovi poput EXPO-a, grejne sezone…

On je rekao da postoji dio političkog spektra koji će uvijek biti tako postavljen i bukvalno se neće radovati ničemu što je dobro za Srbiju ako nisu oni na vlasti.

A kada je Srbija bila sa njima, odnosno kad su oni bili na vlasti, da ne kažem Srbija pod njima, a ne bih vjerovatno ni tu pogriješio, takve vijesti nisu stizale, prosto nije bilo dobrih vijesti. I ne treba da smo tu previše ni razočarani; njima je to usađeno, ili je to postao njihov model ponašanja, način života.

Ono što je važno jeste da građani Srbije, narod Srbije, to prepoznaju. Ne treba mi sada da se trudimo da utičemo, da ne znam, neko od blokadera kaže: „Dobro je da je Srbija bila i u Parizu i u Kijevu, ali da ima otvorenu liniju i sa Moskvom i Pekingom.“

I važno je što otvaramo sjutra strateški dijalog sa Sjedinjenim Državama. Neće to reći. Neće. Nego će se baviti ko sjedi u kom redu, ima li Vučića na fotografiji. Onda će reći da je izdao. Sada je izdao Ruse. Da je došao Putin, rekli bi: izdao je Evropljane. Ako ide na vojnu paradu u Moskvu, zabio je nož u leđa Evropljanima. Ako vidi Zelenskog, evo, izdao je Putina. Oba smjera. Šta god da se desi, oni će vam reći da je uvijek čaša poluprazna. Mislim, to je njihova mantra, prosto…

Ali ponavljam, to je vrlo važno što sam rekao, veoma važno. Evo, vaši gledaoci, da zamisle ko sada može da radi iz blokaderske, da kažem, strukture. Ko bi ovo mogao da radi što Vučić radi?

Koga vi možete da zamislite da tamo dobije orden od Sija, da razgovara sa Putinom hrabro i otvoreno, da može da kaže Zelenskom sve što treba da kaže? Koga Makron može tako da prihvati kao što prihvata Vučića? Koga Meloni može da vidi kao partnera u ovom dijelu Evrope? Ili koga Amerika može da vidi kao čovjeka sa kojim može da se napravi ozbiljan dogovor i otvori strateški dio…

Da li je Argentina ista sa Mesijem ili bez Mesija?

Znate šta, ne možete samo pričati o institucijama bez ljudi. One jesu forma, ali forma mora da dobije sadržinu, a sadržinu čine ljudi i politika. Rekao sam: mi se zalažemo za jake institucije. Pa jake institucije zavise od jakih ljudi, odnosno ljudi koji predvode i koji vode te institucije. Pa to su obmane, da će kao institucije same po sebi raditi. Pa možemo da gledamo i fudbalsku reprezentaciju: da li je Argentina ista sa Mesijem ili bez Mesija?

Pa ista je reprezentacija, isti je dres, isti grb, ista himna, ista strast navijača. Ali kakav je rezultat? A da li je energija na terenu i da li je rezultat isti? Ljudi čine rezultate ili ne čine ih. Od ljudi zavise. Od njihove hrabrosti, energičnosti, odlučnosti, mudrosti, pameti, znači razumijevanja okolnosti.

I to je, da vam kažem, najvažniji zadatak za građane: da te stvari mogu da razluče, da prepoznaju kod donošenja ključne odluke. Kome daju povjerenje za odgovornost države, ili prema državi i narodu, za naredne 2–3–4–5 godina, nije ni bitno. To su stvari o kojima građani moraju da razmišljaju. Da li bismo mi sada mogli da zamislimo Đokića i, recimo, Bodirogu?

Pustite da li je neko dobar profesor ili nije dobar profesor i da li je neko bio uspješan sportista, nije to u pitanju. Znači, ne pričamo sada da li je neko bio uspješan u nekom sportu ili…

Politika je svoja profesija.

I zapamtite, politiku doživljavaju svi da znaju da se bave njome, a niko iz politike ne smije da se bavi nijednom drugom profesijom, je li tako? Znači, političar kad priča stomatologu kako treba da se radi, bilo bi nepristojno, ali stomatolog bi mogao da kaže političaru šta treba da radi. Da, sasvim sigurno.

Ali političar da kaže sportisti kako se šutira u koš, bilo bi: pa ko si ti da pričaš, ali neko ko je nekad šutirao u koš bi malo htio da kaže kako bi politiku trebalo voditi. I to je prosto nešto što nas prati decenijama…

„Gotovo 3,5 miliona građana biće obuhvaćeno novim paketima ekonomskih i socijalnih mjera“

Gotovo 3,5 miliona građana biće obuhvaćeno ovim novim paketima ekonomskih i socijalnih mjera. Prije svega penzioneri, ali i ljudi koji su u težem materijalnom stanju ili izazovnijoj materijalnoj situaciji, i primaoci dječjih dodataka, i borci, i ratni invalidi, i svi oni koji primaju u toj kategoriji pomoć.

Za mene je veoma važna stvar i ovi turistički vaučeri, jer tu ima dvostruki efekat: ljudi mogu jeftinije da putuju po Srbiji, ali pokrećete domaći turizam, odnosno domaću privredu. I velika, velika stvar: pojeftinjenje ljekova koje koriste građani koji imaju dnevnu terapiju od tih oboljenja, hroničnih oboljenja. To je možda nekome mala gesta, ali za mene je velika stvar što je država denivelisala, odnosno smanjila te cijene ljekova i omogućila ljudima da za manje novca imaju priliku da kupe ljekove koje moraju redovno da koriste.

Ne zaboravite, mi smo skoro potpisali sporazum sa AstraZenekom da se uvode novi protokoli, novi ljekovi. To je borba za ljudske živote, za zdravlje građana. Nikome ništa nije svetije i važnije od zdravlja njegove porodice i njega samog. I zato je važno da država nastavi ovo sa mobilnim ambulantama.

Moramo doći do svakog mjesta, kazao je Vučević.

Mislim da je država mnogo, mnogo uradila na pitanju auto-puteva; mi ćemo uskoro imati preko 1.000 km auto-puteva u Srbiji, što je nevjerovatan, nestvaran broj.

Čeka nas ozbiljan plan za lokalne i regionalne puteve, tu je veći zaostatak i tu ne možemo očekivati da opštine i gradovi sami mogu da investiraju, to su velike pare za njih.

(Kurir.rs)