Posljednji u nizu slučajeva desio se poslije hapšenja Vuka Vulevića u Beogradu, kada je Aleksa Bečić, zamjenik crnogorskog premijera, pokušao da se okiti tuđim perjem i za crnogorsku policiju prisvoji zasluge za privođenje koje je organizovao i sproveo MUP Srbije.
Hapšenje u Srbiji Vuka Vulevića, čije se ime nalazi na crnogorskoj potjernici, ponovo je rasplamsalo nesuglasice koje već duže postoje na relaciji Beograd–Podgorica. Iako je hapšenje osobe, koja se dovodi u vezu s vođom kavačkog klana Radojem Zvicerom, u potpunosti organizovao i sproveo MUP Srbije, Aleksa Bečić, zamjenik predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića, prisvojio je zasluge i ovu akciju predstavio kao veliku pobjedu crnogorskih službi bezbjednosti.
„Nema više tog imena koje može imati zaštitu države. Država je konačno iznad svih. Nastavlja se do konačne pobjede“, poručio je Bečić, svjesno ili nesvjesno zaboravljajući činjenicu da je Vulević uhapšen u Srbiji.
Srbija je, podsjećaju sagovornici Kurira, u novijoj istoriji često pomagala Crnoj Gori, počevši od donacija vakcina i medicinske opreme tokom pandemije koronavirusa, preko toga da su srpski vatrogasci rizikovali živote gaseći požare koji su bjesnili u Crnoj Gori, do odobravanja prioritetnog izvoza osnovnih životnih namirnica u Crnu Goru tokom globalnih i regionalnih poremećaja na tržištu hrane.
Za sve to Srbiji je, prema navodima autora, vraćeno: uvredama, nipodaštavanjem, usvajanjem izmjena zakona u kojima se naša zemlja predstavlja kao okupator Crne Gore, izbacivanjem srpskog jezika iz promjena Ustava, proslavama otcijepljenja kao najvećeg državnog praznika, deportacijom građana Srbije, uvredljivim grafitima na račun srpskog predsjednika Aleksandra Vučića dok je boravio na Samitu u Tivtu.
O priznavanju Kosova odavno je sve rečeno i zapisano u srcima oba naroda.
Međutim, i dalje nekim ljudima urođena Njegoševa, crnogorska čast ne dozvoljava da prećute ovo, pa se tako predsjednik Nadzornog odbora „Montekarga“ Miroslav Miki Brajović javno zahvalio predsjedniku Srbije Vučiću i državnom rukovodstvu zbog brze pomoći nakon kvara u Elektrovučnoj podstanici Mojkovac, čime je omogućeno nesmetano funkcionisanje pruge Beograd–Bar.
„Imam moralnu obavezu da se, po ko zna koji put, javno zahvalim predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, kao i njegovim saradnicima: ministarki građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Aleksandri Sofronijević, ministru spoljnih poslova Marku Đuriću i generalnom direktoru Infrastrukture Srbije Zoranu Jeftiću.
Građani Crne Gore treba da znaju da je kvar transformatora (EVP) u Elektrovučnoj podstanici Mojkovac ozbiljno ugrozio funkcionisanje željezničkog saobraćaja na koridoru Beograd–Bar. Da nam Srbija nije odmah izašla u susret i omogućila napajanje sa svog sistema, posljedice bi bile nesagledive. Zato ovu zahvalnost iznosim javno. Činjenice su važnije od politike“, kazao je Brajović.
Brajović je dodao:
„Oni koji danas kritikuju Srbiju i predsjednika Vučića, da sam na njihovom mjestu, ja bih preispitao da li to uopšte zaslužuju, poslije svega što čine za građane Crne Gore.“
Činjenica je da je upravo Srbija pomogla da jedna od najvažnijih ekonomskih žila kucavica Crne Gore nastavi da funkcioniše, kao i da preko 2.000 radnika nastavi da izdržava svoje porodice od svog rada.
Ovo, međutim, nije prvi put da se Srbija i njen predsjednik odnose prema Crnoj Gori krajnje ozbiljno, državnički i humano.
„Hvala za pomoć tokom pandemije: za respiratore i vakcine. Hvala što nikada niste dozvolili da stane željeznički koridor Beograd–Bar. Hvala što ni u najtežim vremenima niste uskraćivali osnovne životne namirnice građanima Crne Gore.
Hvala za svakog našeg čovjeka kojem je bilo potrebno liječenje u Srbiji, a kome ste pomogli ne pitajući kako se zove, kojoj vjeri ili naciji pripada.
Vjerujem da će doći vrijeme kada ćemo shvatiti da Srbija i Crna Gora ne mogu jedna bez druge. Tada odgovorno tvrdim da će svima biti bolje. Zahvalnost za učinjeno dobro nije znak slabosti, već dostojanstva i velike hrabrosti. Hvala Srbijo. Hvala, gospodine predsjedniče Aleksandre Vučiću“, rekao je Brajović.
MUP Srbije: Jedno je međunarodna saradnja, a drugo konkretna akcija
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije saopštilo je da su operativna saznanja koja su dovela do lociranja i hapšenja V. V. u Beogradu, kao i planiranje i sprovođenje same akcije, rezultat rada pripadnika MUP-a Srbije.
„Pripadnici Uprave kriminalističke policije, Odeljenja za posebne akcije i Policijske uprave za grad Beograd, Interventne jedinice 92, realizovali su akciju hapšenja na teritoriji Srbije, postupajući u skladu sa zakonom i svojim nadležnostima“, saopštio je MUP.
U saopštenju se navodi da međunarodna policijska saradnja, postupanje po međunarodnim potjernicama i razmjena informacija sa partnerskim službama predstavljaju redovan i značajan segment borbe protiv organizovanog kriminala.
„Ipak, radi preciznog informisanja javnosti, neophodno je jasno razlikovati međunarodnu saradnju od operativnog rada koji je neposredno doveo do lociranja, planiranja i realizacije konkretnog hapšenja“, piše u saopštenju MUP-a Srbije.
Politički filozof Dragoljub Kojčić ukazuje za Kurir da još od prije Drugog svjetskog rata traje intenzivna politička kampanja da se Crna Gora udalji od Srbije i da se umanji politički kapacitet Srba koji tamo žive.
„Pri tome se računa na političke metamorfoze i promjene identiteta. Podsjetimo se da je Sekula Drljević u svojim ranim radovima glorifikovao srpstvo i Srbiju i to u srpskoj Atini, Novom Sadu.
Podsjetimo se i Milovana Đilasa koji je prvo bio Srbin, pa zagovarao crnogorsku naciju, pa opet postao Srbin. U ovim metamorfozama ne zaostaje ni Milo Đukanović, za koga jedna anegdota kaže: ‘Đed i otac su mi bili Srbi, i ja sam bio Srbin’.
Litije su pokazale da je u Crnoj Gori srpstvo neiskorjenjivo. Ali prisustvujemo velikim pritiscima koji dolaze iz Hrvatske, ali i iz nekog krupnijeg međunarodnog okruženja“, ocjenjuje Kojčić.
Dodaje:
„Perfidna je ova najnovija ideja da se ignoriše vječna spremnost Srbije da se nađe bratskoj Crnoj Gori u svakoj nevolji. Zašto perfidna? Upravo da bi se Srbima ogadila Crna Gora i da bi se produbio jaz koji je za vrijeme Đukanovićeve vlasti već duboko iskopan.
Međutim, litije su iznjedrile jednu novu nacionalnu politiku Srba u Crnoj Gori i nju nikakve ujdurme ne mogu da upropaste.“
Hapšenje Vulevića i ponašanje vlasti u Podgorici na svoj, duhovit način, prokomentarisao je i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije u Crnoj Gori.
„Kad sam počeo da gledam Argentinu, informacija je bila da je srpska policija uhapsila Vuka Vulevića. Kad se završila utakmica, shvatam da je u produžecima u stvari crnogorska policija uhapsila Vulevića. Što se sve izdešava u 120 minuta… Ne daj Bože da su bili penali, ispalo bi da je Vulević uhapsio sam sebe i predao se našoj policiji u Dobrakovu“, napisao je Knežević.
Time je, prema navodima teksta, poslao poruku o pokušaju da crnogorska policija prisvoji uspjeh kolega iz Srbije zbog hapšenja Vulevića.
(KURIR.RS)

Koje ste vi budale, primitivni srbijanci, sakupili par stotina eura, donijeli sir i kajmak i oni nam spasavaju sezonu, e jadne Cg kad bi to bila istina!
Bitno da ti teče slana voda sa česme konjino…. više od mjesec dana nemate vode za piće….nego se snalazite kao Nomadi…zato začepi te žvale majku ti majčinu jebem. Ideš li sa bidonima iza tunela da puniš ili dreždiš kod cistijerne po 10 ura dnevno. Bazdi li ti stari grad kao guba od mačaka … zato ti kažem još jedanput…. začepi te žvale majku ti majčinu jebem. Ovo ti pišem kao neko ko je rođen i živio u Kotor 33 godine tuljane retardirani.
Pedeset odsto stanovnika Crne Gore,ljetuje decenijama u svom dvoristu,s druge strane ne mozes naci tacku na planeti gdje nema turista iz Srbije. Vjerovatno ovaj „prosveceni“Kotoranin nije putovao odavno.