Niz objava sa društvenih mreža pokazuje na koji su način pojedini aktivisti povezani sa blokaderima u Srbiji iz Hrvatske obilježili 11. jul, porukama u kojima se Srbija predstavlja kao zemlja zarobljena u politici poricanja, da bi se čitav niz završio zajedničkom fotografijom i natpisom – „Nek crknu dušmani!”

U središtu objava nalazi se profil Doroteje Antić, jedne od aktivistkinja povezanih sa novosadskim blokadama. Hrvatski nedjeljnik „Nacional” ranije je objavio da se Antićeva, zajedno sa još petoro aktivista iz Srbije, od marta 2025. nalazi u Hrvatskoj. Snimak počinje porukom Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, napisanom na engleskom jeziku, prema kojoj će Srbija ostati zarobljena u prošlosti sve dok ne prekine sa politikom poricanja.

Uslijedila je objava sa cvijetom Srebrenice i porukom: „Srebrenica je činjenica. Krivica je individualna, odgovornost da se sjećamo – kolektivna”, a zatim i snimak Ujedinjenih nacija sa svjedočenjem preživjelog iz Srebrenice. Antićeva je potom prenijela tekst u kojem se tvrdi da u Srbiji ne postoji nijedna osoba koja ne zna šta se dogodilo u Srebrenici, uz ocjenu da su zlikovci građane ubijedili da bi priznavanje zločina značilo prihvatanje lične krivice.

„Ne plašite se, nije vaša krivica, krivci su već osuđeni. Činjenice ne možemo promijeniti, možemo da mijenjamo samo svoj odnos prema njima”, navodi se u objavi.

U niz je uvrštena i objava Radija Slobodna Evropa o paljenju svijeća i polaganju cvijeća u Beogradu. Ipak, završnica snimka otkriva politički ton koji značajno odstupa od proklamovane poruke o individualnoj krivici i kulturi sjećanja. Na zajedničkoj fotografiji snimljenoj pored marine vidi se Radivoje Jovović, uz krupnu poruku na ćirilici: „Nek crknu dušmani!”

Jovović je pokrajinski poslanik i predsjednik poslaničke grupe „Demokratska stranka – Zajedno – Pokret slobodnih građana” u Skupštini AP Vojvodine.

Iz samog snimka nije moguće pouzdano utvrditi gdje je zajednička fotografija nastala, jer objava ne sadrži vidljivu geolokacijsku oznaku. Ona se, međutim, u kontekstu čitavog video-materijala predstavlja kao susret Jovovića sa aktivistima koji borave u Hrvatskoj – svojevrsno pojačanje pristiglo iz Srbije. Posebno je sporno što autori nisu objasnili ko su dušmani kojima žele smrt. U kontekstu objava, poruka se teško može odvojiti od političkih protivnika i građana Srbije koji ne prihvataju njihovo tumačenje događaja i zahtjev da se država predstavi kao društvo zarobljeno u kolektivnom poricanju, kako prenosi politika.

Pijetet prema bošnjačkim žrtvama ne bi smio da bude predmet političkog obračuna. Međutim, kada se komemorativne poruke spoje sa osudom cijelog društva, a zatim završe riječima „Nek crknu dušmani”, sjećanje prestaje da bude poziv na razumijevanje i postaje sredstvo za diskvalifikaciju i vrijeđanje neistomišljenika.

Takva poruka posebno dobija na težini kada je uz nju istaknuto ime izabranog pokrajinskog poslanika, čija javna funkcija podrazumijeva odgovornost prema svim građanima, a ne samo prema političkom krugu kojem pripada.

Tagovi