Snežana R.Radulović, profesor srpskog jezika i književnosti iz Nikšića objavila je knjigu intervjua „Slovoslovlje: Misao u dijalogu“ sa poznatim i zanimljivim ličnostima. Ovo delo u izdanju Instituta za srpsku kulturu iz grada pod Trebjesom, uredio je dr Nikola Marojević, a recenzent je Ivan Milošević, profesor filozofije i novinar. NJegov tekst o Snežaninoj knjizi prenosimo u celini:
Malo koja novinarska forma kao intervju je unižena na današnjoj domaćoj medijskoj sceni. Bez imalo rezervi moglo bi se reći da najviše medijskog blata danas se nakupilo u tobožnjim intervjuima sa viđenim javnim ličnostima. U tome prednjače najuticajnije televizije u Crnoj Gori, posebno privatne, koje su zbog silne fatamorgane o tome da su samo one gledane, prepričavane i citirane, zaboravile šta je intervju i šta ta novinarska forma podrazumijeva.
Intervju je po definiciji razgovor koji vodi saznavanju istine o nekoj pojavi ili stav o toj pojavi iz ugla pojedinca i prati ga kultura dijaloga, međusobno poštovanje i elementarno vaspitanje. Takav intervju je danas kao oaza u medijskoj domaćoj pustinji gdje preovladava skandalozno i nepristojno ponašanje, izvrtanje činjenica i stavova sagovornika, svađanje sa njime i njegovim stavovima i ubjeđivanje publike da sagovornik nije u pravu, ali da novinar jeste. Bez imalo pardona domaća medijska scena puna je školskih primjera šta intervju nije i kako ga ne treba voditi i neke tv emisije mogle bi se naći na fakultetima za novinarstvo, kao primjeri šta novinar ne treba i ne smije da radi prilikom vođenja intervjua!
U Crnoj Gori intervju je većinom postao omiljena novinarska forma novinarskih skorojevića i samoreklamera. Pošto su došli niotkuda, a ne znaju ni kida idu, koriste ničim zasluženu priliku da do poželjne slike u javnosti stignu tako što će biti nevaspitani i što će postavljati većinom besmislena pitanja i na njih dobijati besmislene odgovore, ali tu besmislenost proglašavaće vrhunskim novinarskim događajem i otkrivanjem samo njima poznate istine o sebi samima! I u graćenju te samoproklamovane povoljne slike o sebi neće štedjeti druge, naprotiv, biće spremni da gaze sagovornike, da im mijenjaju ideologiju i stavove i to medijsko nasilje će proglašavati za vrhunsku medijsku slobodu.
Intervju kakav bi trebao da bude ubjedljivo gubi trku sa ovdašnjim vremenom i postaje svoja suprotnost, većinom svađa sa sagovornikom, ali i sa samim sobom. Iz tog magičnog kruga samozavaravanja i samoproklamovanja sebe kao vodećeg medijskog sudije nema izlaza i domaća medijska scena, kada su u pitanju intervju, guši se u poplavi površnosti, neznanja i primitivnog bezobrazluka.
U takvom medijskom blatu ne valja se knjiga intervjua Snežane Radulović koja je pred vama. Autor marljivo traga za interesantnim ljudima u Crnoj Gori, ali i izvan nje, i pokušava da u susretu sa njima otkine dio istine o svijetu u kojem žive, a ukoliko ne može doći do istine, onda barem da u tom traganju otkrije prave putokaze za dolazak na mjesto gdje treba opstati i postati. I sve to Snežana radi na svoj ženski način, koji je u isto vrijeme provokativan, ali i osvježavajući spiritus movens svakog njenog razgovora. Ona ne vodi intervju i ne postavlja pitanja da bi izazvala skandale, nego to radi da bi otkrila nešto što do sada nijesmo znali ili nijesmo na to obraćali pažnju. I nije potrebno biti neki veliki novinarski mag, pa otkriti tu njenu iskonsku želju za istinom u njenim razgovorima.
NJena pitanja otkrivaju prethodnu intelektualnu pripremu za teme o kojima govori sa sagovornicima i pokušava da razgovor vodi u pravcu dolaženja do pravih odgovora. A pravi odgovori otkrivaju se tek onda kada se postave prava pitanja, a Snežana, po mom sudu, umije da ih nametne sagovorniku i da insistira na smislenim odgovorima.
Knjiga intervjua Snežane Radulović predstavlja medijsko osvježenje u Crnoj Gori kada je u pitanju ta novinarska forma. Prava je radost čitati njene intervjue vođene potrebom za saznanjem i za porađanjem istine u Sokratovom smislu. A novinar i jeste baš to, odnosno on je medijska ruka koja čitaoca vodi u intelektualnu avanturu dolaženja do suština i do njihovog smisla. Mislim da Snežanini intervjui idu u tom pravcu i da ih valja pročitati, pa čak i onda kada nijeste zainteresovani za pokrenute teme. Čitanjem se probudi interesovanje i potom traganje može da počne, ali i ne da se završi. A to je i suština traganja, pa i medijskog.
