Administracija predsjednika SAD Donalda Trampa zatražila je od američkih obavještajnih službi da pripreme jedinstveni spisak stranih obavještajnih meta, uključujući osumnjičene špijune, potencijalne agente i lica koja su pod nadzorom različitih agencija, što je izazvalo otpor u CIA i FBI, pišu američki mediji.
Inicijativa se sprovodi preko Kancelarije direktora nacionalne obavještajne službe, koja koordinira rad američke obavještajne zajednice. Prema navodima medija, cilj Bijele kuće je da se izbjegnu preklapanja u radu agencija i spriječe situacije u kojima isto lice istovremeno bude predmet kontraobavještajne obrade FBI i potencijalna meta regrutovanja CIA.
U praksi, međutim, takav zahtjev otvara jedno od najosjetljivijih pitanja u obavještajnom sistemu – ko ima pristup imenima, dosijeima i operativnim podacima o licima koja su predmet tajnih operacija.
FBI, kao kontraobavještajna i istražna služba, ima zadatak da otkriva, nadzire i, kada je potrebno, hapsi lica osumnjičena za špijunažu. CIA, nasuprot tome, često pokušava da takve ljude prati duže vrijeme, koristi ih kao izvor informacija ili ih privoli na saradnju. Zbog toga se unutar američkog sistema godinama javljaju sukobi nadležnosti, ali i duboko ukorijenjeno pravilo da se najosjetljivije informacije drže u što užem krugu.
Protivnici nove inicijative upozoravaju da bi stvaranje jedinstvene baze podataka moglo da ugrozi izvore, metode rada i tekuće operacije. Posebno se strahuje da bi spisak, ukoliko bi mu pristup dobio širi krug ljudi, postao jedna od najvrijednijih meta za strane obavještajne službe.
Prema tumačenju zagovornika plana, Bijeloj kući i ODNI neophodan je bolji uvid u podatke kako bi se efikasnije pratile prijetnje po nacionalnu bezbjednost. Oni se pozivaju i na raniji predsjednički memorandum iz Trampovog prvog mandata, kojim je predviđena bolja razmjena podataka o akterima koji se smatraju prijetnjom po nacionalnu bezbjednost.
U tom dokumentu se, međutim, istovremeno naglašava potreba za zaštitom izvora, metoda, privatnosti i operativnog integriteta, što je upravo argument na koji se sada pozivaju kritičari inicijative.
Dodatnu osjetljivost slučaju daje i činjenica da je na čelu ODNI trenutno Bil Pult, privremeni direktor nacionalne obavještajne službe, koji je u Vašingtonu već izazvao polemike zbog nedostatka klasičnog obavještajnog iskustva. Tramp je u međuvremenu za stalnog direktora nominovao Džeja Klejtona, ali do njegove potvrde u Senatu Pult ostaje na čelu strukture koja nadzire 18 američkih obavještajnih agencija.
Kritičari u Vašingtonu tvrde da se iza formule o „boljoj koordinaciji” krije namjera Bijele kuće da stavi obavještajnu zajednicu pod jaču političku kontrolu. Pristalice administracije, s druge strane, navode da je riječ o neophodnom uređivanju sistema koji je, poslije više decenija širenja, postao glomazan, spor i sklon međusobnom rivalstvu agencija.
Najveći rizik, ipak, nije birokratski već bezbjednosni. Jedinstveni spisak obavještajnih i kontraobavještajnih meta, ukoliko bi bio napravljen, predstavljao bi koncentrisanu arhivu najosjetljivijih američkih operacija. Njegovo curenje, čak i djelimično, moglo bi da kompromituje agente, otkrije operativne pravce i omogući stranim službama da rekonstruišu godine američkog rada na terenu.
Zbog toga se u obavještajnim krugovima ocjenjuje da bi takav spisak bio naročito zanimljiv Rusiji, Kini i drugim državama koje su stalna meta američkog nadzora, ali i same vode aktivne operacije protiv SAD.
Ukoliko Bijela kuća nastavi da insistira na ovom planu, Vašington bi mogao da se suoči sa novim sukobom između političkog vrha i profesionalnog dijela obavještajne zajednice. Formalno, riječ je o sporu oko razmjene podataka. Suštinski, to je pitanje da li centralizovana kontrola može da ojača sistem ili će, naprotiv, stvoriti dokument koji bi za suparničke službe bio pravi obavještajni plijen.
(Politika)
