Poslije vidovdanskog vikenda, koji su obilježila dva skupa sa potpuno različitim porukama, analitičari su saglasni da je Vidovdan još jednom pokazao dvije potpuno suprotne vizije Srbije – narodni sabor pod sloganom „Srbija – jedna porodica“ održan u subotu pokazao je snagu države i stabilnost politike koju vodi predsjednik Aleksandar Vučić, dok je skup blokadera u nedjelju, po njihovim riječima, pokazao nastavak podjela i konfrontacije u društvu. Oni takođe ističu da će konačnu riječ o političkoj budućnosti Srbije dati građani na izborima.
Srbija je, prema ocjeni novinara Zorana Ćirjakovića, duboko podijeljeno društvo između politike predsjednika Aleksandra Vučića, koja, kako je istakao, donosi stabilnost i rezultate, i blokaderskog pokreta koji produbljuje podjele i odbija dijalog, insistirajući na konfrontaciji umjesto na dogovoru.
– Srbija je danas duboko podijeljeno društvo u kojem se politička borba u velikoj mjeri vodi oko neopredijeljenih birača, dok se na jednoj strani nalaze predsjednik Aleksandar Vučić i njegovi podržavaoci, a na drugoj takozvani blokaderski pokret. Predsjednik Vučić je u novembru porazio obojenu revoluciju, prije svega politikom koja je dala ogromne pozitivne rezultate, i upravo zato su blokaderi danas agresivniji. Blokaderski pokret djeluje gotovo kao fundamentalistički kult, koji vjeruje da će doći do kraja svijeta u svakom smislu te riječi ako predsjednik Vučić, koji oličava trenutnu vlast, ostane na funkciji. Ne vidim veliki politički efekat blokaderskog skupa, vidim samo duboko podijeljenu, crno-bijelu Srbiju u kojoj nije moguć nikakav kompromis i dogovor, iako predsjednik Vučić stalno nudi razgovor i dijalog – rekao je Ćirjaković. On je stava da će ova borba biti razriješena na izborima.
– Blokaderi bi željeli haos i čekaju novi povod kako bi pokrenuli novu obojenu revoluciju, što se može porediti sa 5. oktobrom 2000. godine. Izbori su ključna prilika za promjenu vlasti i predstavljaju standardni mehanizam političke borbe, ali i mjesto gdje, kroz izborne procese, često pokušava da se sprovede model obojenih revolucija, čiji je cilj rušenje vlasti. Iza blokaderskog pokreta stoje selebritiji i dio intelektualne elite, prije svega pojedini profesori, koji su snažno kritički nastrojeni prema politici predsjednika Vučića i onome što je postigao. To što su blokaderi skup većinske Srbije u subotu nazvali skupom „takozvane Srbije“, a vlast „vlašću takozvane Srbije“, nije ništa novo i to su već predvidive reakcije blokadera. Protesti blokadera su ranije bili brojniji, a sad su manji, ali je jasno da se Srbija nalazi u duboko podijeljenom političkom prostoru. Vidimo crno-bijelu sliku Srbije, u kojoj je s jedne strane blokaderski pokret, a s druge predsjednik Vučić, SNS i snage koje ga podržavaju, bilo da su članovi ili simpatizeri. Nažalost, dio tih protesta vidi budućnost Srbije u njenom slabljenju, dok druga strana želi stabilnost i napredak Srbije. Postoji i nekoliko opozicionih stranaka koje ne stoje iza blokaderskog pokreta, ali je cijela situacija u suštini društvena pat-pozicija i krajnji politički obračun desiće se na izborima, bilo parlamentarnim ili predsjedničkim – izjavio je Ćirjaković. On je dodao da je skup SNS-a u subotu pokazao stabilnost podrške vlasti i snagu politike koju predvodi predsjednik Vučić, dok je za blokaderski skup naveo da iza njega stoje strani uticaji koji pokušavaju da destabilizuju Srbiju.
– Skup SNS-a u subotu bio je očekivan i pokazao je stabilnost podrške vlasti i političke snage koja stoji iza predsjednika Vučića. Iza blokaderskih protesta stoje određeni strani centri moći, prije svega zapadni, kao i snažni uticaji iz Hrvatske, što sve zajedno predstavlja pokušaje destabilizacije Srbije. Oni koji su se okupili u nedjelju u Kraljevu vjeruju da ne može biti gore i da je situacija gotovo apokaliptična u svakom smislu riječi, te da Vučić po svaku cijenu mora da padne. Ali istorija 21. vijeka pokazuje da su najteže savremene tragedije, poput sukoba u Siriji, Sudanu, Libiji i Jemenu, po svojoj prirodi drugačije od velikih ideoloških sukoba koji su obilježili 20. vijek. Iako te zemlje nisu bile dio iste državne zajednice sa Srbijom, one su u periodu Pokreta nesvrstanih imale dugotrajne političke i diplomatske odnose sa Beogradom, koji su u nekim slučajevima trajali duže nego veze sa pojedinim evropskim centrima poput Zagreba ili Beča. U tom kontekstu, uloga savremenih društvenih elita su veliki, i određeni pogledi i politike mogu doprinijeti destabilizaciji društva kakva se desila u pomenutim državama, ali se iskreno nadam da se takvi, užasni scenariji neće prenijeti na Srbiju – zaključio je Ćirjaković.
Reditelj, književnik i publicista Dragoslav Bokan smatra da se tokom proteklog vikenda nisu desila dva, nego tri skupa.
– Prije svega, riječ je o tri skupa, ne o dva. Dva su skupa u subotu i nedjelju bila u organizaciji predsjednika Srbije – u subotu smo gledali jedan narodni sabor u organizaciji vladajuće stranke, SNS, gdje je predsjednik Vučić na svjetlo dana donio ujedinjenu Srbiju pod sloganom „Srbija – jedna porodica“ koji je bio neka vrsta pokliča za budućnost. A u nedjelju smo gledali Batajnicu i Pasuljanske livade, pa odlazak predsjednika u Ravanicu i parastos kosovskim junacima. I to su veliki događaji, odnosno jedan veliki događaj u nekoliko činova ili etapa. I po meni događaji u nedjelju su isto tako značajni, kao i događaj u subotu, jer se nadovezuju jedan na drugi. Skup uoči Vidovdana je nešto što ima veze sa partijom i samim tim je ostavljen prazan prostor da se u nedjelju, na državnom nivou, pokažu snaga naše vojske i podsjeti na priču o Kosovu i onu „Kad se vojska na Kosovo vrati“, i to ne bilo kakva vojska već ona koju smo vidjeli u nedjelju, koja nas je podsjetila na podvig kneza Lazara iz 14. vijeka i njegovih vitezova. Potom je uslijedio parastos posvećen njima i borcima za slobodu Srbije u svim ovim vijekovima. A parastosu je prisustvovao i patrijarh srpski Porfirije i Milorad Dodik ispred Republike Srpske i, naravno, predsjednik Vučić. To su dva događaja koja su povezana, s tim da je onaj u subotu više bio partijski, ideološki, a u nedjelju državni, državotvorni i svetosavski – objasnio je Bokan. Potom je govorio o blokaderskom skupu u Kraljevu.
– A onaj treći događaj, u Kraljevu, u nedjelju, to je čisto politički događaj na kojem je, po ko zna koji put, pokušana zloupotreba Vidovdana u svrhu političke antividovdanske, antisrpske kampanje. Njihovo pravo je da se pokažu u svjetlu u kojem žele, a na nama je da izmjerimo koliko je riječ o zloupotrebi, a koliko o stvarnom predstavljanju nečega. Po mnogo čemu mi vidimo da je u pitanju pokušaj zloupotrebe nacionalnih i državnih praznika i to postaje nešto uobičajeno, ali i nešto što ne doprinosi jedinstvu, a cijela tajna Vidovdana je ujedinjenje Srba u zajedničkoj borbi protiv zla i iskušenja. Ta ujediniteljska uloga nije bila prisutna u Kraljevu i na cijeloj toj njihovoj manifestaciji, gdje su bili čak i ljudi koji su nekad okupljali Srbe kroz svoje sportske uspjehe zajedno sa srpskom reprezentacijom. Oni sad imaju neku drugačiju funkciju, funkciju razaranja i dijeljenja Srbije na one koji su prezreni i koji brane srpsku državu i na one koje oni podstiču da obaraju aktuelnu vlast, čak i po cijenu gubitka same državnosti. Tako da, taj treći događaj je ustvari kontra primjer u odnosu na dva prethodna koji su istinski vidovdanski. A blokaderi su u nedjelju ponovo pokušali da prebace smisao vidovdanskog praznika u neke svoje antirežimske svrhe. Ali, ne uspijeva im. To je prije godinu dana imalo mnogo više neke magle, a sada je sve očigledno. To se vidi i po broju ljudi, i po sadržaju čitave te priče, da je njihova stvar unaprijed gotova – ocijenio je Bokan za „Novosti“.
On je blokaderske skupove uporedio sa mrtvorođenčadima i izgubljenom djevojčicom koja čita ono što joj je neko rekao da napiše.
– Ti skupovi su mrtvorođenčad. Na njima je izgovoreno mnogo teških riječi, između ostalog „takozvana Srbija“. To jesu samo dvije riječi jedne izgubljene djevojčice koja sa nekog listića čita đački rukopis koji je napisala po nečijem nalogu. Ali smisao i dubina tog termina „takozvana Srbija“ je strašna. To je kao neka vrsta poricanja, neka neobična kapitulacija, neko oduzimanje legitimiteta sopstvenoj zemlji. Jer ako bi hrvatske ustaše, i sarajevske ustaše, i titogradske ustaše išle tom logikom, oni bi imali potpuno pravo da tu takozvanu državu zbrišu sa lica zemlje – naglasio je Bokan. On je na kraju dodao da moramo biti spremni da branimo Srbiju svim sredstvima, a prije svega kreativnošću i dijalogom, ukoliko je to moguće.
– Lično mislim da smirivanja više nikad neće biti, jer civilizacija u kojoj živimo, društvene mreže i njihov značaj koji su, nažalost, dobile predstavljaju iskušenje koje tek čeka da ga do kraja razumijemo. Dakle, situaciju od prije 10, 15 ili 20 godina nikad više nećemo imati. Društvene mreže su kao otrovni komarci koji lebde nad našim glavama i ne puštaju nas na miru. I to će biti tako od sad pa zauvijek. Više nikad državnici i političari neće moći da žive lišeni stalnog saplitanja, zujanja i te buke i besa koje izazivaju društvene mreže koje pumpaju. To pumpanje se najviše vidi kroz djelovanje nevladinih organizacija i artikulaciju društvenih mreža. To pumpanje upravo znači „ne puštajte na miru“, „ne dopustite da se nešto završi“, „ne dajte smirenje“, „onemogućite zahvalnost“, „gledajte i tražite samo ono što je loše ili najgore“, iako, zapravo, oni pumpaju sami sebe. Ali to je jedna nova atmosfera i moraćemo da se naviknemo na nju. I moraćemo da nađemo nekakav protivotrov toj situaciji, kao i rješenja u uređenju tog društvenog i nevladinog sektora na način da kroz pozitivnu selekciju i skupljanje talentovanih ljudi omogućimo nekim kreativnim ličnostima da odbrane svoju nacionalnu, državnu i kulturnu politiku vještinama koje po definiciji država ne može da ima i njene institucije i ministarstva. Tako da, moramo da slobodno odmjerimo snage – mi koji smo na strani države kroz patriotski nevladin sektor i oni koji imaju taj antidržavni protivvladin nevladin sektor, a od rezultata te bitke puno toga će zavisiti. Ja se uzdam i u snagu naše vojske i našeg oružja, i u naše srce, i u našu vjeru, i u naše ciljeve, i u naše stavove. Svaka bitka je neizvjesna dok se ne dovrši. I mi ćemo imati priliku da pokažemo koliko i mi umemo da branimo Srbiju i srpstvo – zaključio je Bokan za „Novosti“.
