Dok se zvanična Podgorica hvali „nikad bližim“ evropskim integracijama i „istorijskim koracima“ na famoznom EU putu, surova realnost iza zatvorenih vrata Brisela svjedoči o nečemu sasvim drugom. Umjesto ravnopravnog dijaloga, Crna Gora se suočava sa neprekidnim nizom ucjena i ponižavajućih zahtjeva koji stižu iz Zagreba. Međutim, umjesto državničkog odgovora i zaštite nacionalnog dostojanstva, aktuelna vlast primjenjuje već dobro isprobanu političku formulu – kad god stigne pritisak iz Hrvatske, u
Podgorici se pali medijska lomača protiv Srbije.
Šamari iz Zagreba prolaze u tišini
Hrvatska već godinama bez ustručavanja koristi svoju poziciju punopravne članice Evropske unije kako bi Crnoj Gori ispostavljala račune koji nemaju nikakve veze sa evropskim standardima, već isključivo sa bilateralnim i istorijskim kompleksima. Od Prevlake, preko vlasništva nad školskim brodom „Jadran“, pa sve do diktiranja toga kako Crna Gora smije ili ne smije da tumači sopstvenu istoriju i rezolucije, zvanični Zagreb pokazuje jasnu namjeru: maksimalno poniženje Podgorice kao cijena za famoznu „zelenu kvačicu“.
Na ove javne šamare i diplomatske ultimatume, crnogorska vlast odgovara upadljivim ćutanjem, pognutom glavom i nemuštim saopštenjima. Strah od blokade evropskog puta paralizovao je svaku vrstu kičme u spoljnoj politici Crne Gore.
Srbija kao vječiti „dežurni krivac“ i medijski štit
Kako bi se od domaće javnosti sakrila činjenica da država pristaje na poniženja i da je suverenitet na „evropskom putu“ sveden na nivo piona, aktivira se provjereni mehanizam skretanja pažnje. Recept je jednostavan: proglasi Srbiju za agresora, podigni medijsku galamu o „srpskom svijetu“ i izmisli maligni uticaj Beograda.
Svaki put kada javnost treba da se zapita – zašto ćutimo na ultimatume iz Hrvatske? – režimski mediji i dežurni analitičari preplave javni prostor pričama o ugroženosti Crne Gore od strane Srbije.
To je providna, ali uigrana dimna zavjesa. Cilj je da se stvori vještačka histerija u kojoj će se zaboraviti na realne ucjene komšija sa zapada, dok se pažnja naroda preusmjerava na fabrikovanu opasnost sa istoka. Beograd služi kao idealan medijski štit iza kojeg vlast krije sopstvenu nemoć i nedostatak hrabrosti da se suprotstavi poniženjima koja joj se serviraju iz Zagreba.
Dokle ide savijanje kičme?
Građani Crne Gore opravdano se pitaju: da li je cijena ulaska u Evropsku uniju potpuno odricanje od sopstvenog dostojanstva i pristajanje na ulogu vječitog taoca hrvatskih uslova?
Kreiranje medijskih hajki protiv Srbije ne može vječno skrivati istinu. Skretanje fokusa na dežurnog krivca možda može da kupi nekoliko dana mira na naslovnim stranama, ali dugoročno, ono samo ogolijeva nesposobnost aktuelne elite da vodi suverenu i dostojanstvenu politiku. Crna Gora ne smije dozvoliti da joj se u Briselu kroji sudbina kroz ucjene, niti da se bratski odnosi sa Srbijom koriste kao moneta za potkusurivanje kako bi se sakrila sopstvena politička kapitulacija pred Zagrebom.

Zašto Srbija ne smije da donese rezoluciju o Jasenovcu?