VUČIĆ PONUDIO PLAN ZA NAREDNU DECENIJU, PLATE I INVESTICIJE, A BLOKADERI SE BAVE PREBROJAVANJEM: Zato gube izbore prije nego što se glasačka mjesta i otvore!

Postoji jedna greška koju političke partije sebi mogu dozvoliti jednom. Kada je ponavljaju godinama, ona prestaje da bude greška. Postaje politički obrazac. A politički obrasci koji se slijepo ponavljaju ne vode u parlament – vode u trajnu političku marginalnost.

Upravo tu sudbonosnu autodestrukciju danas demonstrira značajan dio srpske opozicije-blokaderi.

Dan nakon velikog skupa vlasti u Beogradu, opozicioni lideri, dežurni analitičari i krugovi njima bliske „prosvijećene“ javnosti nisu se bavili politikom. Nisu secirali poruke poslate sa govornice. Nikome nije palo na pamet da analizira zašto je Aleksandar Vučić baš tada lansirao naziv buduće liste i zašto je kampanju odlučio da zabetonira na temama ekonomije, rasta plata, investicija i stabilnosti. Opozicija nije ponudila kontraargumente. Nije ponudila alternativu.

Umjesto politike, dobili smo estradnu geometriju. Kompletna rasprava svela se na tri banalna pitanja:

Koliko je ljudi stvarno bilo?
Koliko je autobusa stiglo?
 Šta kažu fotografije iz drona?

To je zabava za Tviter i hrana za botovsku zajednicu. Ali to nije put do glasačke kutije. To je jalov bijes ljudi koji odbijaju da shvate kako se osvaja vlast.

Ozbiljna politika analizira poruku, a ne fotografiju

Broj okupljenih na mitingu govori o logistici i motivaciji. Ali ozbiljna politika tu niti počinje, niti se završava. Suština svakog velikog političkog skupa je PORUKA.

Prosječan građanin – onaj koji zapravo odlučuje izbore – ne broji autobuse. Njega zanima šta njegova porodica ima od politike koja mu se nudi. Zanima ga plata, posao, cijene, bezbjednost djece i stabilnost države.

Dok ozbiljne političke organizacije nakon skupova svojih protivnika traže pukotine u govorima i nude bolja, konkretna rješenja, srpska opozicija blokaderi broje piksele na fotografijama.

Vučić je ponudio političku temu, opozicija se bavi prebrijavanjem

To nije asimetrični rat. To je politički amaterizam.

Možete imati najgori mogući stav o Aleksandru Vučiću. To je legitimno pravo svakog opozicionara. Ali elementarna inteligencija nalaže da priznate očigledno: vlast je postavila šahovsku tablu. Predstavili su okvir kampanje, uzeli teme koje direktno dotiču novčanik i stomak prosječnog čovjekka, i surovo nametnuli teren.

Opozicija je na taj teren izašla praznih ruku. Sjutradan nismo čuli njihov ekonomski plan. Nismo saznali ko im vodi listu, kakvu poresku politiku nude, šta planiraju sa poljoprivredom ili energetikom. Sva energija prosuta je na dokazivanje da je „njihovih“ bilo manje nego što tvrde.

Ako smatrate da ekonomija nije uspješna, pokažite brojke. Ako tvrdite da rast plata nije održiv, predstavite svoj model razvoja. Ako kritikujete investicije, ponudite bolji plan. Prebrojavanjem glava na Trgu niste osporili nijednu jedinu političku poruku koja je tog dana upućena narodu.

Neodlučne birače ne zanima pisanija na X mreži i lajkovi; zanima ih ko ima plan za ponedjeljak ujutru.

Društvene mreže nisu zamjena za program

Najveća i najopasnija zabluda savremene opozicije i blokadera jeste uvjerenje da se digitalni bijes automatski pretvara u izborne procente.

Ne pretvara se. Nikada se nije pretvorio.

Na mreži X opozicija može djelovati kao apsolutna većina. Na Instagramu se može činiti da je društvo na ivici tektonskih promjena. Ali izbori se i dalje dobijaju na terenu, među ljudima koji rano ujutru odlaze na posao, koji obrađuju zemlju, vode mala preduzeća i grozničavo računaju kako da rastegnu budžet do prvog u mjesecu.

Njih ne zanima ko je napisao duhovitiji tvit ili ko je uspješnije ismejao vlast. Njih zanima ko nudi uvjerljiviji odgovor na pitanje: Kako će moj život izgledati za pet godina?

Politička strategija koja se svodi na viralne klipove i internet polemike osuđena je na uski krug unutar kruga istomišljenika. Izvan tog kruga, ona je nevidljiva. I što je najgore – potpuno irelevantna.

Elitizam koji gubi izbore

Posebno autodestruktivna, gotovo patološka navika jeste konstantno vređanje ljudi koji dolaze na skupove vlasti. Po automatizmu, ti ljudi se proglašavaju ucenjenima, kupljenima, neukima i polusvijetom.

Naravno da postoji partijska logistika. Ali polaziti od pretpostavke da su milioni glasača političkog protivnika manje inteligentni ili manje vrijedni jeste političko samoubistvo.

Ozbiljna politika ne vrijeđa. Ozbiljna politika pokušava da razumije zašto ti ljudi glasaju tako kako glasaju. Jer ako odbijate da ih razumijete, nemate nikakvu šansu da ih ikada pridobijete. Izbori se ne dobijaju tako što tapšete po ramenu one koji već misle isto kao vi. Dobijaju se osvajanjem onih sa druge strane ograde.

Najveći problem opozicije nije samo Vučić

Hajde da konačno skinemo rukavice: najveći problem opozicije danas nije samo Aleksandar Vučić. Njena najveća slabost je sopstvena idejna i organizaciona praznina.

Nakon toliko godina, opozicija i dalje nema odgovore na elementarna pitanja:
Ko je lider?
Kako se zove lista?
Kakav je ekonomski program?
Kako garantuju veće plate i penzije?
Gdje Srbija ide u spoljnoj politici?
Šta je tačno drugačije, osim što na vlasti neće biti aktuelni predsjednik?

Dok je vlast već redefinisala teren, predstavila naziv liste i politički okvir kampanje, opozicija još uvijek nije predstavila ni skicu svoje alternative. U politici, onaj ko diktira teme kontroliše ishod. Onaj ko se samo brani i osporava, već je izgubio.

Kraj računa

Na kraju izbornog dana niko neće brojati lajkove, dijeljenja, preglede sa TikToka… Brojaće se listići u kutijama.

A istorija nas uči surovoj lekciji: glasove uvijek dobija onaj ko ponudi opipljiviju i uvjerljiviju viziju budućnosti. A to jedino nudi Vučić!

Opozicija neće izgubiti izbore samo zato što vlast pravi velike mitinge. Izgubiće ih jer na ozbiljne političke projekte i planove i investicije odgovara lenjirom i dronom. Politika nije geometrija niti estradno mjerenje mase. Politika je bespoštedna borba ideja, programa i povjerenja.

Izbori se nikada ne dobijaju tako što uspješno osporite fotografiju. Dobijaju se onda kada građani povjeruju da je vaš plan za njihov život bolji od plana koji nudi politički protivnik. Dokle god opozicija troši energiju na dokazivanje da fotografije lažu, ishod izbora je poznat i prije nego što se biračka mjesta otvore!