(INTERVJU) Antić za Borbu: Antić: Ako ne žele ravnopravnost Srba, neka u djelovima Podgorice i Cetinja prave svoj fašistički Diznilend!

Dubinsko srpstvo, na kome je sve u Crnoj Gori utemeljeno, bilo je za neke veći neprijatelj od bilo kakvog režima, kome su uostalom svi oni ili njihove porodice ranije pripadali.

Ovo je u intervjuu za Borbu poručio redovni profesor Odjeljenja za istoriju na Filozofskom fakultetu na Univerzitetu u Beogradu, Čedomir Antić. On navodi da je stvar vrlo jednostavna – Srbija, opkoljena NATO-om, sa oko 300.000 državljana Crne Gore u svom građanstvu i još milion onih koji pamte odakle su došli, čini im se sigurna, garantovano njihova.

„To je tuđa livada koju koriste, a kada ljudi sa te livade pitaju za ravnopravnost njihove braće u Crnoj Gori, nagrde ih kao agresore i doušnički ih prijave kao ruske agente“, naveo je Antić za Borbu govoreći o problemima koji su se poslednjih dana aktuelizovali na relaciji Beograda i Podgorice.

Borba: Zašto se bilo kakav kulturni impuls iz Beograda od dijela medija i MVP-a Crne Gore odmah proglašava „malignim srpskim uticajem“, a otvoreni pritisci iz Zagreba oko Morinja, broda Jadran, Prevlake i povratka imovine se prećutkuju?

Riječ je o sasvim ispravnom razumijevanju opasnosti koja prijeti jednom nedemokratskom i totalitarnom razumijevanju države-nacije, već samo od poštovanja Ustava Crne Gore i zakona. Zato ova državna nacija, vezana za razne imperijalne i zavojevačke ciljeve dijela političara iz NATO-a i EU, pokušava da sebi pripiše značaj kako bi nastavili da krše ustavnost, zakonitost i ravnopravnost dijela svojih građana. Pošto su efikasno i potpuno obespravljeni Rusi u Estoniji ili predratnoj Ukrajini, zašto – pitaju se oni – ne bi jednako bili tretirani i Srbi?

Ne treba zaboraviti da Crna Gora i Srbija od srednjeg vijeka nijesu u jednoj funkcionalnoj, jednoetničkoj državi. Mi nikada nijesmo imali istinski zajedničku upravu, kao ni jedinstveni prosvjetni i kulturni sistem. Pa ipak, zahvaljujući Svetosavlju, Kosovskom zavjetu i SPC, takvoj kakva je bila (progonjena i ponižena tokom socijalizma), uspjeli smo da očuvamo jezičku i vjersku srpsku većinu u Crnoj Gori. To te ljude plaši.

Mislim da su naš najveći problem tzv. „Ratluci“ – ti troidentitetaši (Crnogorci, Jugosloveni i Srbi), koji će prihvatati jedinstvo sa Srbijom, ali samo na osnovama tvrdnje da je ovakva kakva je danas „Crna Gora srpska zemlja“ te da Srbi nemaju ni Maticu, ni obavezu bilo kakve solidarnosti i djelovanja u sporazumu, dok Srbija ima sve obaveze prema takvoj Crnoj Gori. Srbija njima treba da se pravda, recimo, oko politike prema Kosovu i Metohiji, dok njihovi crnogorski saplemenici ili oni sami priznaju nezavisnost naše pokrajine i bratime se sa separatističkim albanskim vođstvom. Hrvatskoj se dodvoravaju zato što su preko EU, te „nove Jugoslavije“, namjerili da se mire sa DPS-om, a ona im se čini i kao dobar mamac i novi instrument u asimilaciji srpskog naroda.

Borba: Srbija je ekonomski najvažniji partner Crne Gore i ključno turističko tržište — zašto se onda prema njoj vodi hladna i distancirana politika?

Litije su bile iznenađenje za sve njih, a to dubinsko srpstvo, na kome je sve u Crnoj Gori utemeljeno, bilo je za njih veći neprijatelj od bilo kakvog režima, kome su uostalom svi oni ili njihove porodice ranije pripadali. Stvar je inače vrlo jednostavna: Srbija, opkoljena NATO-om, sa oko 300.000 državljana Crne Gore u svom građanstvu i još milion onih koji pamte odakle su došli, čini im se sigurna, garantovano njihova. To je tuđa livada koju koriste, a kada ljudi sa te livade pitaju za ravnopravnost njihove braće u Crnoj Gori, nagrde ih kao agresore i doušnički ih prijave kao ruske agente.

Borba: Da li je popustljivost prema Hrvatskoj dokaz da Podgorica ne vodi politiku principa, već straha od hrvatske blokade na putu ka Evropskoj uniji?

Ti ljudi koji su stvorili PES bili su mladi kada je jedina opozicija DPS-u bio srpski narod i njegove političke stranke. Srbija je bila slaba, okrenuta sebi, rukovodili su joj ostareli komunisti, Crnogorci iz Terazijskog plemena, ograničeni jugoslovenskim iskustvom, zastarjelim shvatanjem zavičaja, a neki od njih i kriminalnom. Jedino što su imali, što je imalo neke izglede da uspije i što nije bilo potpuno omraženo među Srbima u Crnoj Gori, a bilo je blisko DPS-u, bila je ta mantra o „evropskim integracijama“. Njima se Hrvatska dopada zato što je uspjela da ni iz čega stvori naciju – na nategnutom državnom pravu i koristeći se raznorodnošću neprijatelja i podrškom Zapada. Sve to je teško primijeniti u Crnoj Gori, ali oni se nadaju. Ta zarazna „hrvatska mržnja“ biće im opravdanje ako budu morali da se ponovo vrate DPS-u.

Borba: Zašto crnogorska javnost oštro reaguje na svaku izjavu iz Beograda, dok ignoriše kada hrvatski zvaničnici Boku Kotorsku nazivaju svojim kulturnim prostorom?

Pored ropske snishodljivosti koju su vježbali za vrijeme DPS-ovog režima, a imali su veliki uzor u očevima i djedovima i njihovom odnosu prema komunističkoj vlasti, ima tu malo i psihologije kapoa iz nacističkih logora. Dokazuju se neprijateljima da bi ovi zaboravili ko su. To je sasvim u redu, u Srbiji niko ne želi da u srpstvo primi bilo koga ko ne vidi Srbiju kao matičnu državu svih Srba. Svi ti koji hoće svoju državu, Srbiju bi da podijele, a u Beogradu da žive, neka se odmah prijave u ustaše i marš u Zagreb pa neka tako maltretiraju Hrvate.

Bio sam za nezavisnu Srbiju, a time i Crnu Goru, godinama prije Mila Đukanovića, naravno preduslov je bio da Srbi uživaju ravnopravnost. Većina naših političara bila je spremna da za nekakvu konfederaciju žrtvuje prava srpskog naroda. Kao većina u pogledu crkvene organizacije i jezika, te značajan udio u ukupnom stanovništvu gdje niko ne drži većinu, Srbi treba da budu konstitutivni, a Crna Gora time i srpska država. Draža mi je, bila i jeste, makar i djelimično srpska Crna Gora nego nesrpska zajednička država. Politika takve Crne Gore ravnopravnosti i demokratije mora biti umjerena, dobrosusjedska i kompromisna. Ako to ne žele, ima i drugi način, hajde da stvorimo dva ili tri entiteta, pa neka prave oko dijela Podgorice, Cetinja, Bara i Danilovgrada svoj fašistički Diznilend.

Borba: Zbog čega crnogorska diplomatija nastupa defanzivno pred ucjenama iz Zagreba oko Morinja i Prevlake, dok prema Srbiji nastupa sa pozicije navodne superiornosti?

Iz istih razloga. Ona je danas eksponent jedne nacionalne manjine, ali nije bilo bolje ni pod Ivanovićem, koji je prije dolaska na vlast svašta govorio u prilog pravima srpskog naroda, a onda ga je mjesto u vladi prikazalo kakav je zaista.

Borba: Kuda vodi strategija u kojoj se najbliži istorijski i ekonomski saveznik drži na distanci, dok se državi koja kontroliše dio sporne teritorije stalno gleda kroz prste?

To je kontinuitet Crne Gore od 1945. godine. Kuda vodi koncept u kome vam Matica hrvatska iz Drniša naloži da srušite Kapelu na Lovćenu? Časni muslimani, zidari, odbiju da to učine, a sa Cetinja stignu rušitelji-dobrovoljci. To je sumanuta politika koja vodi u neuspjeh i dalje frustracije. Srpski narod u Crnoj Gori svakako neće biti dio toga.