Uvaženi gospodine Pajoviću, Došlo je do mene sam da ste u svom izlaganju na sjednici Opštine Danilovgrad pomenuli mogućnost da Vas ja možda „pratim“ ili da će mi neko prenijeti šta ste govorili. Moram Vas razočarati: nijesam ni najmanje opsjednut time da „pratim“ Vaše nastupe, niti za to imam vremena. Nemam dovoljno slobodnog vremena ni za mnogo korisnije stvari, a kamoli da „pratim“ nastupe ili istupe onih koji, čast izuzecima, definitivno ne zaslužuju da budu tamo gdje se trenutno nalaze. A oni na koje mislim kada kažem „čast izuzecima“, kao i oni na koje mislim kada kažem da ne zaslužuju, vrlo dobro znaju na koga se šta odnosi. Kod mene barem tu niko ne može biti u zabludi, jer su moji nastupi prema svima više nego direktni, saopštio je predsjednik NVO Zora Boris Bošković.
„Dakle, da budem potpuno jasan: ja ne „pratim“ one koji su miljama iza mene. Moj način nije da skrećem pogled sa puta kojim idem, a kamoli da se okrećem unazad. Moj motiv je da se stalno usavršavam, da gledam naprijed, da radim, učim i napredujem. Ponavljam nemam namjeru da se osvrćem iza sebe, gdje bi me neki rado zadržali, a fakat je da im bježim pred očima kao brzi voz. Činjenično stanje je takvo da sam i Vas, gospodine Pajoviću predsjedniče Skupštine opštine Danilovgrad, odavno pretekao i to na svim poljima. To Vam možda ne zvuči prijatno, ali nekad je istina neprijatna baš onima na koje se ona najviše odnosi. Takođe znate da ja ni od koga ne zavisim ni u čemu. Toliko sam ulagao u sebe da znam da radim i preko dvadeset različitih poslova. Bogat sam čovjek, jer imam troje malodobne djece, porodicu, znanje, ruke i slobodu da svakome kažem ono što mislim. A samo spletom okolnosti Vi i ja dijelimo mjesto Spuž u kojem živimo. Pri tome, uvjeren sam da sam tome mjestu dao više nego mnogi koji su tu mnogo duže od mene. I da odmah razjasnimo još nešto, pošto volite da se stvari predstave drugačije nego što jesu: to što imate veću glavu i šira ramena od mene ne znači da ste pametniji ili hrabriji. To znate i Vi, osim ako baš ne želite da realnosti pogledate u oči“, navodi se u saopštenju.
Ostatak saopštenja prenosimo integralno.
Moja porodica i ja ne dugujemo nikome ni jedan jedini cent. Nikome nijesmo dužni, ni politički, ni lično, ni finansijski, ni moralno. I upravo zato mogu da govorim slobodno.
Naše mimoilaženje počelo je onda kada ste me pozvali da Vam ja budem svjedok u jednom postupku u Osnovnom Sudu u Podgorici. Ako ste tada očekivali da ću govoriti ono što Vama odgovara, morali ste znati da ste se obratili pogrešnoj osobi. Lažno svjedočenje je krivično djelo, a ja lažan iskaz ne bih dao ni za Boškovića, ni za Vas, ni za bilo koga drugog. Ne bih ga dao ni za rođenog oca, koji je onkološki pacijent, a kamoli za čovjeka koji me ničim nije zadužio.
Koliko se sjećam, govorili ste tada o nekom dugu koji imate prema Mtel kompaniji od oko hiljadu eura i mene ste pozvali da u tom postupku budem svjedok. Svjestan sam da Vas je moj stav razočarao, ali tu pomoći nema. Ja nijesam čovjek koji će zbog bilo koga govoriti ono što nije istina.
Sjećate se, vjerujem i trenutka kada ste mi jednom prilikom rekli: „Da ti nešto objasnim.“ Pogledao sam Vas jasno i pitao: „Meni da objasniš?“ Bilo je smiješno i Vama samima, a možete misliti kako je tek meni bilo smiješno. Meni da neko nešto objasni, a ja mu prethodno ne tražim objašnjenje.
A sada dolazimo do suštine.
Vi, gospodine Pajoviću, treba da razumijete pojam predstavke. Predstavka je ono šta sam lično ja uputio nadležnim organima, a ne „primjedba na Vaš rad“, kako ste to pokušali da okvalifikujete. To je nešto potpuno drugo.
Predstavka je pisano obraćanje nadležnim organima kojim se ukazuje na određeno pitanje, problem, moguću nepravilnost ili potrebu da se ispita zakonitost postupanja. Dakle, nije riječ o ličnoj primjedbi, privatnoj zamjerci ili političkom traču, već o institucionalnom obraćanju.
Zaista nemam vremena da Vas edukujem o osnovnim pojmovima. Nažalost, vremena često nemam ni za svoju djecu koliko bih želio, a kamoli da objašnjavam razliku između predstavke, primjedbe, žalbe i prijave licima koja bi te razlike morala znati po samoj prirodi funkcije koju obavljaju.
Ali pošto ćete se još neki period nalaziti na poziciji na kojoj ste sada, a što i Vi sami dobro znate, ne bi bilo loše da za početak nabavite rječnik. Može dobro doći, naročito kada se javno govori o pojmovima koji se očigledno ne razumiju.
Kada je dopis sa predstavkom, ispred NVO Zora, upućen nadležnim organima, dobio sam informacije da su mnogi primaoci bili u čudu ko je uopšte Predrag Pajović. Ako je to tačno, onda biste možda mogli i da mi zahvalite. Napravio sam Vam promociju. Čovjek Vam učini korist, a Vi nezahvalni. E pa, čuda.
Posebno mi se nije svidjelo što ste pokušali da javnost dovedete u zabludu, koristeći moje ime, i kazali da je neko od Vas tražio da učinite nešto nezakonito. Na to moram da repliciram jasno: to je notorna laž. Malo je reći neistina.
Niko od Vas nije tražio da uradite bilo šta nezakonito. Traženo je da se postupa zakonito, transparentno i u skladu sa javnim interesom. Ako se neko u tome prepoznao lično, onda problem nije u mojoj predstavci, nego možda u njegovom odnosu prema javnoj odgovornosti.
Već sam prethodno naveo šta ste možda očekivali u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, ali ste očigledno zaboravili da ja nijesam riblje pameti. Pamtim vrlo dobro. A dokaza imam i više nego dovoljno da se odbranim od svakog napada, naročito od lažnih napada.
Neka nadležni organi utvrde činjenično stanje. Ja sam strpljiv. Ne zavisim ni od koga, pa se, složićete se, tek ne mogu da zavisim od Vas. Od Vas mi ne trebaju nikakve usluge, niti sam ih tražio. Ali da ćete raditi po zakonu — to Vam tvrdim da hoćete, jer javna funkcija nije privatna stolica.
Ja predstavljam nevladin sektor i upravo je jedan od zadataka nevladinog sektora da kontroliše vlast, funkcionere i postupanje organa. Ako se to Vama ili Vama sličnima ne sviđa, uvijek možete otići prije nego što dođe trenutak kada će Vas drugi ispratiti.
Kao što sam ponosno rekao, moja porodica i ja nikome ne dugujemo ništa. A to što znam da radim dvadesetak različitih poslova nije slučajno. Zato me ljudi ne zovu bez razloga majstor, a ja sa time zaista nemam problem.
Vama bih savjetovao da i Vi razmislite u tom pravcu. Za početak, trebali biste krenuti kao šegrt. A ako Vam je samo do zvanja, može i drugačije: neka Vas zovu majstor, a mene šegrt, samo da ja nemam obavezu da Vas plaćam kao majstora. Ako Vam je važnije zvanje od znanja, možda bismo tu i našli neki kompromis.
A sada da se vratim na naslov: kada stolica počne da kliza, a nokti su kratki, onda je, nadam se, jasno šta je time rečeno.
Čuo sam i da ste se bavili i nekim kvotama. Pošto su neki zaista uradili ono što ste rekli, odnosno prenijeli mi šta ste govorili, mogu i ja malo da se poigram kvotama. Sve mi se čini da bi kvota da Vi uđete u 2028. godinu kao predsjednik Skupštine opštine Danilovgrad bila i preko milion. Ako baš toliko vjerujete u sebe, potražite bukmejkere. Možda uspijete da zaradite novac.
Moje mišljenje, kao nepolitičke osobe i čovjeka iz naroda, jeste da su male šanse da Vi dočekate i izbore na toj poziciji, a kamoli da nakon njih ostanete tu gdje ste sada. I to ne samo zato što narod teško može podržati takav način nastupa, nego i zato što su, koliko čujem, neki Vaši nastupi o kolegama došli i do Vaše partije.
A kako neko da očekuje lijep odnos od Vas prema javnosti, kada se stiče utisak da i prema onima koji su Vas politički afirmisali znate da nastupite na način koji više govori o Vama nego o njima? Ne bih ulazio u privatni život bilo koga, niti me to zanima, ali kada neko pokušava drugima da spočitava određene stvari, onda bi makar morao biti svjestan da ni sam nije bez mana.
Poznato je da niko od nas nije cvjećka. Ali baš zato treba biti pažljiv kada se drugima nešto spočitava. Posebno onda kada ni sopstvena bašta nije baš za izložbu.
Znate da sam strašno pobožan čovjek, i zbog toga ću se moliti za Vas. Iskreno Vam želim da uspijete u životu i da Vam se dešavaju lijepe stvari. Ali to ne znači da ću ćutati kada pokušavate da izvrnete moje riječi, obmanete javnost ili od predstavke napravite nešto što ona nije.
Moram priznati i da me posebno zabavlja kada čujem da me neki ne vole. Čuo sam da je to moja zamjerka u narodu. A niko da se zapita da li je možda upravo to i bio moj cilj. Šta će meni u životu oni koji ni sebi ne valjaju? Neka se zapitaju oni koji me ne vole da li je možda to planski urađeno sa moje strane.
Nijesam ja baš previše „ljubavan“ tip prema svakome. Mene vole oni koji treba da me vole. A za ostale — neka svako prepozna sebe.
Zato, gospodine Pajoviću, umjesto što pokušavate da riječ „predstavka“ predstavite kao „primjedbu“, bolje bi bilo da odgovorite na ono što je suština: da li je konkretno rješenje zakonito, da li je institut „slobodne stolice“ primijenjen pravilno i da li je javnost rada Skupštine opštine Danilovgrad poštovana.
To je pitanje. Sve ostalo je klizanje.
A kada stolica krene da kliza, gospodine Pajoviću, nije problem u onome ko to primijeti. Problem je u onome ko bi da se zadrži po svaku cijenu, a ni nokti mu više nijesu od pomoći.
S poštovanjem, NVO „Zora“
Predsjednik Boris Bošković
