Era Luisa Suareza u reprezentaciji Urugvaja je gotova, a aktuelno svjetsko prvenstvo pokazuje koliko je teško igrati bez, objektivno gledano, najkvalitetnijeg fudbalera u istoriji državnog tima. Ipak, Suarez je iz lože pomno pratio putešestvije Urusa, a njegovo prisustvo na Mundijalu iskoristio je Mundo Deportivo da napravi intervju sa legendom.
Kao bivši as Barselone, dugogodišnji saigrač Lionela Mesija, jedan od najubojitijih napadača u 21. vijeku i šire, Suarez ima težinu i kredibilitet da priča na mnoštvo tema. Počeo je od Lamina Jamala i Lionela Mesija.
„Poređenja su uvijek nezahvalna i naporna. To su dva potpuno različita igrača. Istina, obojica imaju tu magičnu lijevu nogu, posjeduju vanserijski kvalitet, ali su igrački potpuno različiti tipovi. Rezultati i sve ono što Leo nastavlja da osvaja i postiže u godinama koje ima govore sami za sebe. Možemo samo da se nadamo i poželimo da Lamin u karijeri dostigne barem taj nivo“, počeo je Suarez priču za Mundo.
Igrao je uz rame sa Mesijem u Barseloni, čini to i dan-danas kao fudbaler Inter Majamija i nema Urugvajac u prebogatoj karijeri saigrača sa kojim je češće dijelio teren – tačno 334 puta! Da li je očekivao ovakvo izdanje, po mnogima najboljeg fudbalera svih vremena koji je protiv Alžira i Austrije postigao svih pet golova Argentine?
„Već duže vrijeme igram i treniram sa njim u Majamiju i odlično znam kroz kakve je brutalne pripreme prošao za ovo Svjetsko prvenstvo. Mnogi ljudi širom svijeta su spekulisali, otpisivali ga i mislili da je ostario i usporio. Međutim, Leo u sebi i dalje nosi tu nevjerovatnu, bolesnu glad da nastavi da bude najbolji na svijetu i da se takmiči na najvišem nivou. Prije neki dan opet je demonstrirao mentalnu snagu koju posjeduje. Promašio je penal već na startu utakmice. Zamislite da je psihički pao… Cijela Argentina bi u tom trenutku potonula sa njim, to bi bio jasan znak slabosti tima. Ali on je pokazao kako se momentalno podiže glava, nastavio je da grize, da insistira i na kraju je riješio meč sa dva pogotka.“
Ipak, nisu u pitanju samo ti golovi koje postiže.
„Apsolutno. Radi se i o stavu i načinu na koji čitava ekipa trči i igra za njega, savršeno ga razumijevajući i poznajući ga u dušu. Leu nije potrebno da trči cijelu utakmicu bez prestanka. Današnji moderni fudbal se previše bazira na pukom trčanju, na algoritmima i podacima o tome ko je pretrčao više kilometara. Međutim, zaboravlja se da nekada glava razmišlja i donosi odluke hiljadu puta brže od nogu najbržeg čovjeka na terenu.“
Kako se Mesi taktički i psihološki pripremao za ovaj Mundijal?
„Prije svega, on je nevjerovatno inteligentan čovjek. Tačno zna kada treba da povuče i krene u sprint, a kada da uspori i sačuva snagu. Ono što ga definiše i izdvaja od svih jeste večita želja za samoprevazilaženjem u svakoj sekundi. Budite sigurni da on sebi nije zacrtao cilj – ‘moram po svaku cijenu biti najbolji strijelac turnira’. Ne, to ga ne zanima. To dolazi prirodno kao posljedica igre. Leo ima iskonsku želju da igra i da pobjeđuje. Mnogi nas u Americi pitaju zašto se nas dvojica i dalje toliko nerviramo, vičemo i ljutimo na običnim treninzima. Zato što smo rođeni takvi, naš genetski kod i način takmičenja od malih nogu su takvi. I tako će ostati sve do dana kada odlučimo da se penzionišemo. Za nas bi bilo najlakše da smo došli u Majami i rekli – ‘evo, ovdje zabijamo suncobran, odlazimo na plažu, ne treniramo ozbiljno, uživamo i samo igramo utakmice vikendom’. Ali naš profesionalizam se jasno vidi na terenu. Vidi se profesionalizam koji on posjeduje, kao i ozbiljnost svih igrača koji nastupaju u Sjedinjenim Američkim Državama, a koji danas prave razliku na Svjetskom prvenstvu.“
Suarez je ostao upamćen kao jedna od najvećih i najubojitijih devetki u slavnoj istoriji Barselone. Šampion Španije danas aktivno traži novog napadača, nasljednika Roberta Levandovskog. Kakav profil špica je potreban modernoj Barsi?
„Sve zavisi od specifičnih karakteristika koje klub i stručni štab u tom trenutku traže. Postoji tip devetke koja igra u paru sa drugim napadačem i konstantno se kreće svuda po terenu, a postoji i ona klasičnija devetka, koja permanentno opterećuje i okupira centralne bekove, čime otvara ogroman prostor za igru dva krila. S obzirom na to kako Barselona danas taktički stoji na terenu, mišljenja sam da im je potrebniji taj klasični napadač, profil kakav je bio Robert Levandovski, idealno dopunjen radom i kretnjama koje posjeduje Feran Tores. Ali vjerujte mi, nije nimalo lako doći u Barselonu i proraditi od prvog dana. Ako stigneš na Kamp Nou i u prvih nekoliko utakmica postigneš četiri ili pet golova, odmah si podigao ljestvicu u nebesa.“
Nakon podignute ljestvice logično je da morate držati takav nivo?
„Upravo zato uvijek ističem da je jedna od najtežih stvari za sve nas koji smo igrali u Barseloni bilo održavanje tog kontinuiteta forme i uspjeha tokom niza godina. Zahtijevali su od nas apsolutni maksimum u svakoj sekundi i mi smo na to odgovarali. Bilo je i loših utakmica. Naravno, to je normalno, ali već tri dana kasnije imali biste priliku za popravni i osvetu. Danas na tržištu postoji nekoliko devetki koje bi mogle savršeno da se uklope i budu na visini zadatka u Barseloni. Vidjećemo šta će klub definitivno odlučiti po završetku Svjetskog prvenstva.“
Koja vas vrhunska devetka danas posebno fascinira i oduševljava?
„Imam dva ili tri favorita. Erling Haland je apsolutno smrtonosna i brutalna devetka unutar kaznenog prostora, ali je profil igrača gdje ekipa mora u potpunosti da podredi igru i radi isključivo za njega. Zato se meni lično mnogo više dopada Hari Kejn. On je napadač koji se neuporedivo više povezuje i učestvuje u igri sa ostatkom tima. Pametno se kreće razmišljajući o kontrakretnjama svojih saigrača, razumije fudbalsku igru na jednom sasvim drugom, višem nivou. Obožavam te inteligentne detalje kod napadača. Pored njega, tu je naravno i naš Darvin Nunjez. Prva i osnovna stvar koju on pod hitno mora da uradi jeste da potpuno promijeni svoj mentalni sklop, da psihološki ojača, jer što se tiče fudbalskih i fizičkih predispozicija – on je spektakularan. Svjestan je kakvu je odluku donio odlaskom iz Liverpula, ali ja ga vidim kao igrača koji apsolutno može da se vrati na pravi kolosijek. Ako dostigne svoj vrhunac, to je napadač po mom ukusu – brz, fizički moćan, eksplozivan… Postoje tehničke situacije u igri koje još uvijek može i mora da koriguje, ali mlad je i ima ogroman prostor za dalji napredak.“
Glavna meta Barselone na tržištu je Hulijan Alvarez, koji je prije neki dan zagolicao maštu navijača izjavom u miks zoni. Da li bi se on mogao adaptirati na taj profil devetke o kojem govorite?
„Da, bez ikakve sumnje. Igrač sa takvom fudbalskom inteligencijom kao što je Hulijan i sa biografijom i putem koji gradi od odlaska iz River Plejta, preko Mančester Sitija, Atletiko Madrida, pa sve do reprezentacije Argentine, došao bi i momentalno se uklopio jer savršeno zna kako da ispuni svaku taktičku zamisao trenera. On je radnik na terenu, igra za kolektiv. U Barseloni bi oko sebe imao vrhunska krila koja bi mu konstantno kreirala mnoštvo šansi. Posjeduje fantastično odlaganje lopte, sjajan pregled i kretnje bez lopte. U Barseloni bi se pronašao u sekundi. Ali, postoji i ona druga strana medalje – on je trenutno član velikog kluba kakav je Atletiko. Biće đavolski teško izdejstvovati taj transfer. Naredne nedjelje će donijeti veoma uzbudljivu priču na fudbalskoj pijaci.“
Situacija oko Hulijana, njegovog statusa i potencijalnog transfera u Barselonu djeluje prilično komplikovano?
„To su one specifične situacije koje fudbaler svjesno sam forsira u određenom trenutku karijere. Proživio sam identičnu stvar na svojoj koži u Liverpulu. Te 2013. godine sam svim silama forsirao odlazak sa Enfilda jer sam toliko želio da pređem u Arsenal. Bukvalno sam ušao u rat sa klubom jer nismo uspjeli da obezbijedimo plasman u Ligu šampiona i osjećao sam da hitno moram da napravim iskorak u karijeri. Dobro se sjećam da me je kapiten, živa legenda Stiven Džerard, bukvalno uhvatio nasamo i rekao mi – ‘Molim te, ostani još jednu godinu. Obećavam ti, sljedećeg ljeta možeš da biraš gdje želiš da ideš – u Barselonu, Real Madrid, Bajern… gdje god poželiš. Ali ove godine, molim te, ostani, ne možeš da pređeš u Arsenal’. Poslušao sam ga i ubijedio me je. U ovom slučaju, potpuno ista stvar može da se dogodi Hulijanu… Da ga Čolo Simeone zagrli i kaže – ‘ove godine si mi ključan, želim da ostaneš sa nama po svaku cijenu’. Mene je tada urazumio kapiten i ikona kluba. Shvatio sam grešku, javno se izvinio navijačima i saigračima i to je na kraju ispala moja statistički najbolja i najljepša sezona u Liverpulu. Navijači su čudo. Bez obzira na to što ste javno forsirali odlazak, ako izađete na teren i ostavite srce, ako vide da krvavo radite i gurate klub naprijed, na kraju će vam skinuti kapu i aplaudirati sa tribina.“
Za kraj, kako iz dalekog Majamija komentarišete Barselonu pod komandom Hansija Flika?
„Impresivno, zaista impresivno. Nevjerovatno je da svake godine dežurni kritičari i analitičari ponavljaju identičnu priču sa istom skepsom – te kako ekipa neće moći da izdrži taj ubitačan intenzitet, te kako će fizički pući pod Flikovim visokim presingom, kako će im ta ultra-visoko postavljena odbrambena linija doći glave i da će ih protivnici masakrirati kontrama. A oni iz nedjelje u nedjelju izlaze i gaze sve redom sa istom idejom, sa istim igračima i pod brutalnim taktičkim zahtjevima. I ekipa savršeno odgovara na sve to. Pored toga, Flik mi sa strane djeluje kao trener koji je izuzetno blizak sa igračima, ima taj ljudski pristup. Razgovara sa njima sa stopostotnom iskrenošću, uvijek im saspe istinu u lice. Ako neki igrač iz bilo kog razloga neće početi utakmicu, on sjedne sa njim, otvoreno mu objasni odluku i predoči taktičke razloge. Za mentalni sklop jednog fudbalera to je od neprocjenjive važnosti. On je empatičan trener koji savršeno osjeća šta je u datom trenutku potrebno pojedincu, a šta cijeloj svlačionici. A to je, vjerujte mi, u klubu specifične težine i pritiska kakav je Barselona, apsolutno ključ za pravljenje velikih rezultata.“
Dotakao se Suarez i selektora Urugvaja Marsela Bjelse sa kojim je imao nesuglasice. Nakon dva remija u prva dva kola, grupa igrača predvođena kapitenom Fedeom Valverdeom ušla je u verbalni sukob sa popularnim Ludakom. Upitan je Suarez da li je Bjelsa lud ko što se čini?
„Čitava karijera mu je takva. Morate da znate kakav je, morate da se naviknete na način rada sa njim. Nekima odgovaraju njegove metode, nekima ne, ali postoji razlog zašto ga ljudi zovu ludak.“
