Akcija na protestu 15. marta 2025. po mnogo čemu je bila jedinstvena, a prije svega po složenosti i cilju koji su blokaderi umalo ostvarili, kaže Milovan Drecun.

U jeku afere o navodnoj upotrebi zvučnog topa, sve je više informacija da se nije radilo o spontano plasiranoj dezinformaciji, već o pažljivo osmišljenoj i koordinisanoj operaciji sa ozbiljnim političkim ciljevima. Na osnovu dosadašnjih nalaza istrage Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, ovaj slučaj dobija obrise unaprijed pripremljenog scenarija čiji je cilj bio destabilizacija države, izazivanje dubokih podjela u društvu i kreiranje slike o predsjedniku Aleksandru Vučiću kao lideru spremnom na obračun sa sopstvenim narodom.

Strašne posljedice

Sagovornici ukazuju da kompleksnost, način izvođenja i propagandna podrška ovoj akciji prevazilaze okvire klasične dezinformacije, približavajući je modelima insceniranih operacija koje su u prošlosti imale dalekosežne posljedice, zbog čega neki povlače paralelu čak i sa slučajem „Račak”, koji je poslužio kao neposredan povod za NATO bombardovanje SRJ 1999. godine.

Bivši kontraobavještajac Ljuban Karan objašnjava zašto navodna upotreba zvučnog topa daleko prevazilazi spontanu ili smišljenu dezinformaciju i spada u red dobro isplanirane operacije insceniranja, uz podršku propagande.

„Akcije ovog tipa prave se iz centrala moćnih obavještajnih službi koje u tome imaju izuzetnu praksu i infrastrukturu u smislu ličnosti preko kojih to mogu da urade ili da plasiraju. Sve zavisi šta je u pitanju. Ako treba da se ubaci nekakva dezinformacija, nekada se tražilo da 95 odsto bude istine da bi dezinformaciju mogla da prihvati široka masa ljudi. Međutim, danas zbog strahovite propagande i njene mašinerije moguće je i potpunu laž lansirati, pa da se, po onom Gebelsovom sistemu ponavljanja, pretvori u istinu. Traže se prije svega neke slabosti u društvu ili nešto što bi se moglo iskoristiti, neki vanredni događaj i slično. Ako nema toga, oni su spremni i da insceniraju, kao što je bio slučaj Račak. I ovdje danas vidimo neku vrstu dramske predstave i insceniranja. Moralo je biti mnogo ljudi u organizaciji svega toga, ali je pitanje do kog nivoa su išle one prave informacije. Tu komandu da se razmaknu u tačno određeno vrijeme na tačno određen znak znali su mnogi, ali o akciji nisu znali ništa više od toga”, objašnjava Karan.

Kako kaže, ovakav plan mora da prati strahovita propaganda.

„To je bilo i za zvučni top, kao što je bilo i za ‘Sarajevo safari’ i za druge stvari. Račak je malo specifičan za to, jer je riječ o ratnoj situaciji, ali oni inače ne prezaju od žrtvovanja ljudi, čak i svojih ljudi. Samo gledaju da li se isplati. Tako da su izvođači tih akcija često u opasnosti, a nisu ni svjesni toga, pogotovo kad počne klupko da se raspliće. Mnogi su, dakle, izmanipulisani bili, nisu bili svjesni u čemu učestvuju. Vrlo malo ljudi zna kompletnu akciju. Oni znaju neke segmente iz kojih nisu mogli zaključiti kompletnu namjeru da se upravo to iskoristi za lažiranje i podsticanje prevrata ili građanskog rata”, napominje Karan.

Regrutacija

Predsjednik skupštinskog Odbora za odbranu i unutrašnje poslove Milovan Drecun uvjeren je da je operacija „zvučni top” po mnogo čemu bila jedinstvena, a prije svega po složenosti i cilju koji su blokaderi umalo ostvarili.

„To je bila izuzetno sofisticirana i složena hibridna operacija koja je detaljno isplanirana. Regrutovani su i obučeni ljudi koji će na terenu da je realizuju. Pokrenuli su masu i vjerovatno su imali neki uređaj koji emituje neki prodoran zvuk da bi simulirali zvučni top. Takođe, regrutovana je podrška određenih medija, pojedinih opozicionih političara, ljudi na društvenim mrežama, a određeni su i ljekari koji će odmah da na osnovu navodno više hiljada prijavljenih slučaja napišu dijagnozu bez ikakve provjere. Sve to su morali da osmisle ljudi koji su veoma dobro upoznati sa sredstvima kojima raspolaže policija svugdje u svijetu. Trebali su im ljudi koji imaju iskustvo iz ‘kišobran revolucije’ u Hongkongu, jer se tu spominje kinesko iskustvo, a takvo iskustvo pretpostavljam najviše imaju ljudi iz Canvasa, Srđa Popović i ostali. Morali su da učestvuju i iskusni obavještajci, bivši ili aktivni u stranim obavještajnim službama. Detaljno su sve osmislili, i satnice, kad se i kako šta treba realizovati”, kaže Drecun.

On napominje da su blokaderi i njihova logistika naročito dobro osmislili drugi dio operacije koji je bio usmjeren na to da se potpuno radikalizuje opozicioni dio građana, da se izazovu sukobi, nasilno rušenje ustavnog poretka i nasilno preuzimanje vlasti, ali i da se dobije međunarodna podrška.

„Izvan Srbije već su bili regrutovani ljudi koji će odmah da prihvate narativ bez ikakve provjere. Zaista je izuzetno isplanirana hibridna operacija i uspješno realizovana. Mislili su da je ta priča završena, da su pobijedili sa tom pričom, ali evo sada vidimo da se otvara ponovo i da dolazi vrijeme odgovornosti. Na tužilaštvu je sada da dovrši započeti posao i da se procesuiraju odgovorni, jer to je nešto što je usput bilo praćeno nekim bočnim operacijama kao što je priča o navodnom ubistvu dječaka u Valjevu, lažna afera o Sarajevo safariju i druge stvari koje su bile plasirane da bi se pokazala navodno represivna priroda režima, a posebno je na udaru bio predsjednik Vučić”, zaključuje Drecun.

(Kurir)

Tagovi