Nakon što je javnost saznala da je Aco Đukanović dobio dozvolu nadležnog suda da napusti Crnu Goru, otvorilo se pitanje na koje do danas nema odgovora.

U koju je državu otišao?

Ako je sud procijenio da ne postoje prepreke za njegov izlazak iz zemlje, ako je odluka donijeta u skladu sa zakonom i ako u tome nema ničeg spornog, zašto se onda krije destinacija njegovog putovanja?

Niko ne traži povjerljive podatke. Niko ne traži detalje privatnog života. Međutim, riječ je o osobi koja je decenijama bila povezana sa najmoćnijom političkom porodicom u Crnoj Gori i protiv koje se vode sudski postupci od ogromnog interesa za javnost.

Upravo zbog toga građani imaju pravo da znaju osnovne činjenice.

Da li je Aco Đukanović otišao u zemlju sa kojom Crna Gora ima sporazume o pravnoj pomoći?

Da li je otišao u državu članicu Evropske unije?

Da li je riječ o privremenom putovanju ili dužem boravku?

To nijesu senzacionalistička pitanja. To su pitanja javnog interesa.

Posebno zabrinjava činjenica da su informacije o njegovom odlasku praktično prošle bez ozbiljnije institucionalne komunikacije prema javnosti. Umjesto jasnih odgovora, ostavljen je prostor za nagađanja, spekulacije i sumnje.

A upravo tamo gdje nema informacija, nastaju sumnje.

Nadležne institucije morale bi da imaju interes da otklone svaku dilemu. Umjesto toga, stiče se utisak da se od javnosti očekuje da prihvati odluku bez postavljanja bilo kakvih pitanja.

To nije dobar put.

Jer što se više kriju informacije koje bi morale biti dostupne javnosti, to se više otvara prostor za pitanje da li neko pokušava da zaštiti pojedince od pažnje javnosti.

Zbog toga danas nije najvažnije pitanje da li je Aco Đukanović imao pravo da napusti Crnu Goru.

Mnogo je važnije pitanje zašto institucije odbijaju da javnosti saopšte gdje je otišao čovjek čije ime godinama izaziva ogromnu pažnju crnogorske javnosti.

Ako je sve čisto i zakonito, zašto postoji potreba za tolikom tajnovitošću?

I konačno, ako građani nemaju pravo da znaju ni osnovne informacije o ovakvim slučajevima, šta onda uopšte znači princip javnosti rada institucija?

Tagovi