Samo deset mjeseci nakon što su rizikovali sopstvene živote kako bi spasili Crnogorsko primorje i okolinu Podgorice od pepela i uništenja, srpski spasioci doživjeli su šamar kakav ljudski obraz ne pamti.
Kako Kurir saznaje, dio putnika koje je crnogorska policija u srijedu vratila sa aerodroma u Tivtu i proglasila „nepoželjnima“, zapravo su heroji koji su u avgustu prošle godine gasili nezapamćene požare širom Crne Gore!
Podsjetimo, u avgustu 2025. godine, kada je vatrena stihija prijetila da proguta reon Podgorice i primorje, zvanična Podgorica je uputila hitan apel za pomoć. Srbija je reagovala momentalno, bratski i ljudski – poslavši svoje najjače adute.
MUP Srbije je u humanitarnu misiju uputio teški protivpožarni helikopter Kamov Ka-32 i moćnu Super Pumu, zajedno sa po sedam članova posade.
Devet dana bez prekida, ovi momci su letjeli kroz dim i vatru, lokalizujući najkritičnije tačke na lokacijama Đurkovići i Rogami, gdje je vatra bukvalno gutala sve pred sobom i prijetila da ugrozi i stambene objekte.
Tokom devet dana pakla na terenu, srpske letačke posade izbacile su stotine tona vode, odbranile domove crnogorskih građana i tek nakon uspješno obavljenog zadatka se 19. avgusta vratile za Beograd. Tada su ispraćeni sa riječima zahvalnosti.
„Želim da izrazim zahvalnost i našim prijateljima iz Srbije, Hrvatske i Slovenije, kao i partnerima iz Evropske unije i NATO-a, na brzoj i nesebičnoj pomoći koju pružaju u duhu regionalne saradnje i solidarnosti. Vaša podrška u ovim trenucima znači mnogo našoj zemlji i našim ljudima“, napisao je, između ostalog, crnogorski premijer Milojko Spajić, 11. avgusta 2025. dok je Crna Gora gorjela.
Danas, manje od godinu dana kasnije, umjesto zahvalnica, neke od tih ljudi na aerodromu u Tivtu dočekala je rampa. Oni koji su disali dim da bi građani Crne Gore imali krov nad glavom, danas su proglašeni za kriminalce i prijetnju po nacionalnu bezbjednost.
Iz crnogorskog MUP-a poručeno je da su svi putnici provjereni i sa razlogom vraćeni. Da, sve razumijemo… Sada im neki od tih ljudi nisu bili potrebni. Sada im nije gorjelo pod nogama. Sada je ta opasnost prošla, sada su oni nepoželjni.
Nažalost, ljudsko pamćenje je kao i vatra – brzo gori. Kao i zahvalnost.
Samo je bruka dovijeka.
(KURIR.RS)
Nema imena a ?