Hoćemo li sa sramnom pločom u Morinju u Evropsku uniju? Hrvatski premijer prodaje lažnu istoriju, a i dalje ćuti o paklu splitske Lore!

Najnovije poruke hrvatskog premijera Andreja Plenkovića sa samita u Tivtu, kojima se dalji napredak Crne Gore ka Evropskoj uniji uslovljava čak i opstankom sramne spomen-ploče u Morinju, ogolile su do srži sav besmisao, licemjerje i selektivnu pravdu koji se godinama serviraju srpskom narodu u Crnoj Gori. Zagreb bez ikakvog stida koristi poziciju moći unutar EU da nam kao „ulaznicu” proda istorijski falsifikat, dok ovdašnja politička elita – uz časne izuzetke – sramno ćuti pred očiglednim ponižavanjem sopstvene države i naroda.

Ploča u Morinju, onakva kakvu su je u mraku bezakonja, mimo znanja Vlade i Opštine Kotor, 2022. godine zakačili Raško Konjević i Ranko Krivokapić zajedno sa svojim hrvatskim kolegama, predstavlja ništa drugo do ideološki pamflet skrojen da ponizi Srbe i opere krvave ruke ondašnjeg DPS režima.

Tekst na ploči koji bombastično pominje „velikosrpsku agresiju” je, sudeći po brojnim reakcijama crnogorske javnosti – vrhunac političkog bezobrazluka. Svaki častan čovjek, a naročito Srbi iz Crne Gore, osudiće svako maltretiranje zarobljenika i tražiti osudu onima koji su maltretirani (dakle ne ubijani) . Ali, ova ploča ne služi njima. Ona služi lažnoj projekciji prošlosti. Opštepoznata je činjenica da su sabirni centar u Morinju 1991. godine osnovale i vodile strukture pod direktnom komandom tadašnjeg zvaničnog rukovodstva u Podgorici na čelu sa Milom Đukanovićem. Upravo je Đukanovićev režim tada jurišao na Dubrovnik, punio rovove i vodio ratnu politiku, čak i govorio da sa Hrvatima treba raskrstiti za sva vremena i da je zamrzio šah zbog šahovnice.

Ubacivanjem termina „velikosrpska agresija”, autori ovog sramnog obilježja su svu krivicu tadašnje zvanične Podgorice vješto prebacili na leđa Beograda i kompletnog srpskog naroda! Pristati da sa takvom pločom uđemo u Evropsku uniju značilo bi da Srbi iz Crne Gore dobrovoljno stavljaju istorijski žig kolektivne krivice na svoja čela, amnestirajući lokalne profitere koji su devedesetih komandovali, a potom se preko noći „prosvijetlili”.

Ponovno skandalozno ćutanje o paklu „Lore”

Dok je premijer Hrvatske Andrej Plenković držao lekcije o Morinju, postavlja se pitanje: Zašto zvanični Zagreb drsko i skandalozno ćuti o vojnom zatvoru „Lora” u Splitu?

Ako je Morinj mjesto koje zaslužuje osudu, šta je onda Lora? U tom splitskom kazamatu zvjerski su mučeni, prebijani i ubijani srpski zarobljenici, među kojima su bili i građani Crne Gore, posebno iz nikšićke i šavničke grupe odnosno barske grupe. Tamo su ljudi mrcvareni strujom, prebijani do smrti i bacani u neobilježene grobnice.

I šta je Hrvatska uradila povodom toga? Na kapiji Lore nema nikakve ploče. Nema pomena o stravičnim zločinima, nema osude ovih neoustaških metoda mučenja i ubijanja koja je inspirisala zvijeri, niti tamo piše išta o teroru koji su preživjeli vojnici i rezervisti.

Stoga se postavlja pitanje – jesu li to ti „evropski standardi”? Da se za hrvatske zarobljenike od kojih su svi živi izašli iz Morinja traži vječni spomen (i to sa lažnim tekstom), dok se srpski i crnogorski mučenici iz Lore guraju pod tepih kao da nikada nisu postojali? Da li će Crna Gora tako da uđe u Evropsku Uniju?

Ako je uslov za ulazak u EU pristanak na istorijski falsifikat, prihvatanje kolektivne krivice i ćutanje nad poklanim Srbima u Lori, onda se moramo zapitati kakva nam se to civilizacija nudi. Crna Gora ne smije dozvoliti da bude otirač za hrvatske komplekse i političke poene zvaničnog Zagreba. Sramna ploča u Morinju mora biti uklonjena ili izmijenjena u skladu sa istorijskom istinom, a zvanična Podgorica mora konačno skupiti hrabrost i ispostaviti račun Hrvatskoj za pakao kroz koji su naši građani prošli u splitskoj Lori. Sve ostalo je klasična kapitulacija i bruka koju istorija neće oprati.

Jedini institucionalni glas razuma parlamentarne većine u moru kukavičluka

U moru crnogorskih političara koji pred hrvatskim diplomatama savijaju kičmu i gutaju jezik, jedino je predsjednik Skupštine i lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić imao hrabrosti da javno i direktno odgovori na ovo pitanje.

Prije nekoliko dana, Mandić je sa sastanka sa Udruženje boraca iz ratova 90-ih poručio da se moraju obeštetiti porodice žrtava iz Lore i da se o tom zločinu ne smije ćutati.

Podsjetimo, Mandić je u prisustvu poslanika Velimira Đokovića, primio delegaciju Udruženja boraca ratova od 1990. godine Crne Gore, koju su činili direktor Udruženja boraca Radan Nikolić, predstavnici porodica ratnih zarobljenika JNA iz Crne Gore stradalih u splitskom Vojno-istražnom centru Lora, kao i preživjeli logoraš Lore Veselin Bojović sa Žabljaka.

Delegaciju su, pored Nikolića i Bojovića, činili Radmila Simović, supruga Ratka Simovića iz nikšićke grupe, Zorica Sekulović, supruga Petra Sekulovića iz barske grupe, te Stojanka Popović, sestra Miljana Šušića iz šavničke grupe.

Tokom sastanka razgovarano je o zahtjevu Udruženja boraca upućenom Vladi Crne Gore za sporazumno obeštećenje porodica žrtava Lore i preživjelih logoraša, koji je podnesen 10. marta 2026. godine, kao i o uključivanju potpredsjednika Vlade Budimira Aleksića u rješavanje ovog pitanja.

Nikolić je ukratko predstavio problem i istakao očekivanja Udruženja boraca i porodica žrtava.

„Udruženje boraca i porodice žrtava Lore očekuju da Skupština Crne Gore podrži navedeni zahtjev kako bi se ovo pitanje riješilo na pravičan i transparentan način, poput već riješenog pitanja obeštećenja civilnih žrtava rata“, kazao je Nikolić.

Nakon razgovora sa članovima delegacije, predsjednik Skupštine Andrija Mandić saopštio je da je o ovoj temi već razgovarao sa potpredsjednikom Vlade Budimirom Aleksićem i predsjednikom Vlade Milojkom Spajićem, te da će sa premijerom ponovo razgovarati o ovom pitanju.

„Moj stav kao predsjednika Skupštine je da ovo pitanje treba riješiti na human i hitan način do kraja proljećnog zasijedanja Skupštine“, poručio je Mandić.

Iz Udruženja boraca podsjetili su na zaključke Skupštine Crne Gore iz prethodnog saziva, usvojene na sjednici 19. aprila 2023. godine, kojima se osuđuje ratni zločin nad zarobljenim vojnicima JNA iz nikšićke, šavničke i barske grupe u Lori i ukazuje na potrebu reparacije porodicama žrtava.

Kako navode, stav predsjednika Skupštine u potpunosti je u skladu sa tim zaključcima.

Druga tema razgovora odnosila se na donošenje zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti do kraja tekuće budžetske godine.

Nikolić je tom prilikom upoznao predsjednika Skupštine sa problemima u komunikaciji sa Vladom i Ministarstvom finansija, navodeći da je tokom planiranja i donošenja budžeta za 2026. godinu ignorisan zahtjev Udruženja boraca za planiranje sredstava neophodnih za donošenje takvog zakona.

Mandić je potvrdio da sredstva za izmjene i dopune Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti nijesu predviđena budžetom za 2026. godinu, ali je podržao prijedlog Udruženja boraca da se zakonske izmjene pripreme i usvoje do kraja ove godine.

„Podržavam predlog Udruženja boraca da se izmjene i dopune Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti pripreme i donesu do kraja tekuće godine, a da se budžetom za 2027. godinu planiraju sredstva za njegovu primjenu od 1. januara 2027. godine“, istakao je Mandić.

Na kraju saopštenja, Nikolić je u ime porodica žrtava, preživjelih logoraša Lore i članstva Udruženja boraca zahvalio predsjedniku Skupštine na prijemu i iskazanoj podršci.

„U ime porodica žrtava i preživjelih logoraša Lore, kao i članstva Udruženja boraca koje okuplja korisnike boračke i invalidske zaštite, javno se zahvaljujem predsjedniku Mandiću na prijemu i riječima razumijevanja i podrške“, poručio je Nikolić.