Tzv. „Prva familija“, oličena u porodici Đukanović (Milo, Aco, Ana, Blažo, Lidija) i ostatku DPS-a, ima jasan cilj da vječno rukovodi ključnim procesima u Crnoj Gori. Njihov plan se svodi na potpunu marginalizaciju Srba kako bi njihov sopstveni kriminal mogao nesmetano da cvjeta.

S druge strane, ogoljeno antisrpska „Druga familija“, predvođena Željkom Ivanovićem i Miškom Perovićem iz koncerna Vijesti, dijeli slične namjere kroz svoj medijski i NVO sektor.

Oni žele da Srbi nikada ne budu politički faktor u Crnoj Gori, vođeni ideološkom matricom koja je neskriveno antisrpska i traje čak i duže od Đukanovićeve.

Upravo ovim strukturama najviše smeta to što je Andrija Mandić na funkciji predsjednika Skupštine i što Nova srpska demokratija ima delikatnu i važnu poziciju u vladajućoj većini.

Oni bi najviše voljeli da predstavnici Srba „larmaju“ i viču iz opozicionih klupa, potpuno isključeni iz stvarnog procesa donošenja odluka.

Sva medijska i politička hajka koja se vodi protiv NSD-a i Mandića ima za cilj slabljenje njegovog rejtinga kod glasača.

Krajnja namjera je guranje PES-a u zagrljaj s DPS-om pod alibijem završetka pregovora sa Evropskom unijom, čime bi se Srbi na duže staze eliminisali iz vlasti.

Pozicija Andrije Mandića u ovakvom ambijentu uopšte nije laka niti jednostavna. Ipak, on vješto balansira i trudi se da svakim potezom dugoročno ispravi istorijske nepravde i obezbijedi što bolju poziciju za srpski narod.

Tagovi