Osnovno državno tužilaštvo u Cetinju odredilo je zadržavanje osumnjičenom K.S., zbog postojanja osnovane sumnje da je 1. juna vršio fizičko nasilje nad svojom suprugom K.S., u prisustvu maloljetne djece
Kako su naveli iz ODT, K.S. je zadobila tjelesne povrede.
„Osumnjičeni je ranije pravosnažno osuđen zbog istovjetnog krivičnog djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici“, zaključili su iz ODT-a.
Cijele generacije na Cetinju, poslje II svjetskog rata su odrasle pod kultom agresije, nasilja i isključivosti!! Kolektivni izraz sadašnjeg realiteta, je ono što se dešava na Cetinju! Isijava se demagogija, a masovna idolatrija i poltronstvo se utrkuju! Cetinje je poznato po svom specifičnom matriksu, kao kontrolnom sistemu, odnosno to je jedna matrica ponašanja koja je nametnuta svim ljudima u gradu i opštini! Po toj teoriji sve funkcioniše po toj matrici! Termin matriks se može koristiti kao kolektivni izraz sadašnjeg realiteta! Posebno su naglašene misli, kao misaone strukture i koncepti-ideje, vjerovanja, uvjerenja, ideologije, takođe i emocije. Znači misli i emocije, a tamo preovladava iracionalno anti-srpstvo! Namjerno se zastupaju stavovi ili moralne vrijednosti u cilju obmane! Jedan ideološki totalitarizam! VRlo nezgodna sredina, koju mnogi izbjegavaju!
Kada sam početkom, onih ratnih, ’90., jednog jesenjeg vikenda sa tadašnjom djevojkom (sada ženom), odlučio da provedemo jedno poslijepodne na Cetinju, laganom vožnjom preko Budve smo stigli na Cetinje! Grad je bio pust, a nekoliko kafića su bili prenatrpani uglavnom mlađim muškarcima! Ušli smo u jedan kafić, na glavnom trgu i svi prisutni su se okrenuli ka nama, sa vrlo neprijateljskim ispitivačkim pogledima. Odmah sam zažalio što smo ušli u kafić, ali ipak smo sjeli. Atmosfera je bila mučna, napeta. Kad nam je konobar donio piće, odmah je prema našem stolu od pozadi, doletjelo nekoliko otvarača (od piva ili sokova). Dva su mene pogodila u glavu od pozadi! Kad sam se okrenuo iza sebe da vidim ko su ti čobani što su me gađali, ničim izazvani, svi su gledali u prazno pravo ispred sebe! Niko od petnaestak prisutnih u kafiću nije se oglasio da čobanima kaže da nas ne diraju. Svi su se pravili da to nije njihov posao! Okrenuo sam se prema prisutnima i zvao konobara da naplati piće. Izašao sam iz kafića natraške, okrenut licem prema prisutnima. Sve je bilo mirno! Tada sam imao crni pojas u borbama u karateu! Nikada od ’90. nisam više došao na Cetinje! Vrlo negostoljubiva sredina i zaobilazim ga u velikom luku! Postoje zakoni višeg reda, koji regulišu skriveni smisao digađaja (kauzalni poredak). Često nam se događa da u sopstvenoj okolini prisustvujemo događajima, sa kojim mislimo da nemamo nikakvu vezu! To je zabluda! Dejvid Bom je to nazvao implicitni red. Svijet zatičemo onakvim kakvo je trenutno stanje kolektivne duše!