U Svetosavskom medijskom i kulturnom centru Srpske pravoslavne crkve u Zemunu predstavljeno je fototipsko izdanje istorijskog dokumenta „Imenoslovnik 11.219 kozaračke djece“ čije su živote od 1941. do 1945. godine na najsuroviji način ugasili Hitlerovi vojnici i Pavelićeve ustaše.
Promociju su organizovali Udruženje Jadovno 1941 iz Beograda i Radio Slovo ljubve, sa blagoslovom Njegove svetosti patrijarha srpskog g. Porfirija.
Ovo svjedočanstvo o genocidu izvršenom nad srpskim narodom sakupio je i od zaborava sačuvao Dragoje Lukić (1928–2005), a danas je javnosti ponovo dostupno zahvaljujući ljubavi, trudu i radu Momčila Mirića, predsjednika Udruženja građana Jadovno 1941, i Zorana Kolundžije, osnivača i urednika izdavačke kuće Prometej iz Novog Sada.
Riječ je o dokumentu koji je 1988. godine objavljen u specijalnom izdanju lista Borba, pod naslovom „Redni broj smrti“. Govoreći o tom izdanju, Mirić i Kolundžija naglasili su da je to djelo plod višedecenijskih napora mnogih dobrih ljudi koji su uložili ogroman trud, strpljenje i rad kako bi sačuvali molitveni spomen na nevino ubijenu djecu sa područja Kozare tokom Drugog svjetskog rata.
Istraživanje je nastavljeno istim temeljnim principom kojim je djelao Dragoje Lukić, pa je djeci koja su bila samo broj vraćeno „ime, lice, porodica, djetinjstvo i mjesto u pamćenju naroda“.
Dopunjeni i dokumentovani spisak sada broji 12.338 imena i prezimena kozaračke djece, od tek rođenih do onih starosti 14 godina, a od ukupnog broja od 57.606 svirepo umorenih Srpčića u Drugom svjetskom ratu, njih 54.009 stradalo je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Kolundžija je pomenuo da saznanja brojnih srpskih istoričara jasno upućuju na „odgovornost i umiješanost tadašnje jerarhije Rimokatoličke crkve u istrebljivanje srpskog korpusa“ i istakao kardinala Alojzija Stepinca kao nekoga ko je podržavao uspostavljanje ustaške države, nikada nije javno osudio masovne zločine i stajao iza prisilne konverzije Srba.
„Naša je dužnost da pamtimo kako bi se zlo prepoznalo i spriječilo onda kada ponovo pokuša da se razmahne. To je svakako jedna od glavnih poruka ove knjige Dragoja Lukića: da zlo nije samo istorijska činjenica koju treba zabilježiti, već opomena koja obavezuje“, rekao je, između ostalog, Kolundžija.
„Ako za logiku ljudskog uma uopšte postoji granica na kojoj svaki razum zanijemi, onda je ta granica dostignuta u stratištima Nezavisne Države Hrvatske. Stradanje nevine djece u NDH ostaje najstrašnije svjedočanstvo o tome do kojih dubina zlo može da potone kada se odrekne Boga i ljudskosti“, rekao je episkop marčanski Sava.
On je podsjetio da su u NDH postojali i koncentracioni logori za djecu, poput Jastrebarskog, Siska i logora u sistemu Jasenovac.
Uz srpsko izdanje „Rednog broja smrti“, priređena su i izdanja na ruskom i engleskom jeziku sa predgovorom dr Nemanje Devića i pogovorom oca Pamfila iz Trojice-Sergijeve lavre kod Moskve. U skorijoj budućnosti sprema se niz tribina na kojima će ovo izdanje biti predstavljeno u više evropskih zemalja.
