Politička scena Crne Gore ovih dana odiše kontrastima koji često zbunjuju i najvjernije glasače. Dok na jednom frontu svjedočimo važnim koracima ka pomirenju i povratku tradicije, na drugom se povlače potezi koji bacaju sijenku na iskrenost borbe za makar kakvu podršku srpskom i crnogorskom narodu na Kosovu i Metohiji.

Samo tako se može posmatrati potez Demokratske Crne Gore da napusti sjednicu Skupštine Opštine Zeta a što je očigledno izazvano određenim ličnim animozitetima prema aktuelnoj vlasti u Opštini Zeta. Tako je odbornik Demokrata Luka Krstović govorio da je i prije tri godine pokrenuto pitanje o nepriznavanju nezavisnosti Kosova, međutim, politička scena na državnom nivou je u tom trenutku bila takva da je potpisan dokument da se identitetska pitanja stavljaju „ad acta“ i da je nakon toga potpisan i čuveni Barometar 26 gdje se govori da će se upravo te teme rješavati širokim konsenzusom. To se, naravno, nije desilo, iako je Pokret Evropa sad itekako obećavao da će se ova pitanja riješiti.

„Važna je Zeta. Uvijek sam za to da se pomogne Crnogorocima i Srbima na Kosovu ako su u nekoj vrsti nemilosti i ključan doprinos ćemo dati narednim danima. Imamo osjetljivu situaciju sada u Zeti. Opasnost za nas je proces razgraničenja. Najdalje za dva mjeseca biće završen proces između Podgorice i Tuzi i plašim se da ćemo biti uskraćeni za jedan dio naše teritorije. Pozivam odbornike Nove da danas ovdje zatraže prekid sjednice kako bi dali prostor da se proces razgraničenja riješi na kvalitetan način. Nećemo imati mogućnost razgraničenja sa Tuzima. Ajde da uradimo nešto korisno za Zetu, pa ćemo stići ovo. Dostaviću ključni akt predsjednici Nove koji će Zeti pomoći da se razgraniči“, rekao je odbornik Demokrata Krstović.

Međutim, ukoliko se prisjetimo istorije ove političke partije, vidljivo je da kada su određene identitetske teme „na meniju“ da se u velikoj mjeri povlače i izbjegavaju da iznesu svoje stavove. Izuzetak mora biti činjenica da jesu podržali predlog DNP-a da trobojka bude normirana kao narodna zastava u Crnoj Gori a što nije podržao Pokret Evropa sad iako je bilo govora da su veći Srbi u PES-u, nego u nacionalno srpskim političkim partijama. Interesantno, Demokrate su tada podržale ovaj predlog u Skupštini Crne Gore koji svakako nije prošao ali je to bio važan simbolički čin i povratak dostojanstvu Crne Gore.

Međutim, kada se postavi pitanje priznanja lažne države Kosovo na teritoriji Opštine Zeta, situacija je očigledno drugačija. Pitanje je da li su preovladali lični animoziteti ili nešto drugo, međutim, ostaje zapisano u istoriji da je ova politička partija ipak izabrala da ne glasa za povlačenje priznanja lažne države Kosovo na teritoriji Zete iako su imali mogućnost te da su lični animoziteti očigledno bili ti koji su ipak odnijeli prevagu u odnosu na srpsko pitanje na Kosmetu ali i u Crnoj Gori i da makar i ovakav deklarativni vid podrške itekako znači u zemlji koja na sva zvona i po nekoliko puta, iznova i iznova, priznaje ovu državoliku tvorevinu nastalu pod patronatom zapadnih zemalja.

Ovo takođe dolazi i od političke partije koja je građanski profilisana, ali i koja u svakom segmentu promoviše tzv. crnogorske vrijednosti, ali i iskazuje privrženost Srpskom pravoslavnoj crkvi odnosno Mitropoliji crnogorsko primorskoj a gdje su isti nekoliko puta pokušavali da kažu da im je ipak milija Mitropolija negoli cjelovita SPC i iskazivali crkveno-separatističke tendencije a što se danas može vidjeti i kod nekih drugih političkih partija koje, poput DPS-a, imaju nekakve pretenzije da mogu uređivati crkveni život i gdje isti misle da je to „mišljenje“ itekako važno da se čuje i uvaži. Tako se sjećamo skupštinskih nastupa lidera te stranke gdje je „potkošulja bliža od košulje“, izbjegavanje da se najveći hrišćanski praznici čestitaju patrijarhu, već se striktno čestita mitropolitima i vladikama koji službu vrše u Crnoj Gori i mnogo toga drugog. Takođe je zanimljivo da je u trenutku političkih promjena u Crnoj Gori, krug okupljen oko Demokrata ali i slučajnog premijera Zdravka Krivokapića bio upravo taj koji nije dozvolio predsjedniku susjedne Republike Srbije da održi govor na sahrani blaženopočivšeg mitropolita crngorsko primorskog Amfilohija, čime bi prenio poruku čitave Republike Srbije, zemlje sa kojom smo toliko godina unazad bili najbliži, da govori o srpskom vladici.

Svakako, ostaje gorak ukus u ustima jer ova stranka nije prepoznala značaj trenutka u Zeti i da makar koliko toliko pošalje poruku srpskom i crnogorskom narodu na Kosovu i Metohiji da nisu sami. Svi kojima je stalo do istine morali su biti u toj sali, bez obzira na partijske razlike. Bila je to prilika da se Zeta, kao kolijevka Crne Gore, još jednom jasno upiše na mapu onih koji ne pristaju na otimanje Kosmeta.

Iako je svakako ponavljamo pohvalno što su podigli ruku za trobojku, a pogotovo rezultati koje postižu u bezbjednosnom sektoru i što najavljuju čistke, pravo zaokruživanje te politike bilo bi i glasanje za Deklaraciju o Kosmetu. Izbjegavanje izjašnjavanja o najbolnijem pitanju srpskog naroda samo ostavlja prostor za pitanja – zašto se zastaje na pola puta i kome se time čini usluga? Srpski narod je uvijek cijenio doslednost, a u Zeti je falilo samo malo hrabrosti da se bude na pravoj strani istorije do kraja.

Tagovi