Jedne od najnovijih prepiski koje su objavljene u crnogorskim medijima a koje se nalaze u optužnici SDT-a ne predstavljaju još jedan dokaz o moralnom posrnuću bivšeg režima, već do kraja razobličavaju monstruozni mehanizam kojim je DPS decenijama držao Crnu Goru u mraku.

Samo tako se može posmatrati objavljena prepiska između portparola DPS-a Miloša Nikolića kao i optuženog Aca Mijajlovića gdje dogovaraju strategiju nakon pada sa vlasti. Zanimljivo je na početku teksta napomenuti da se u objavljenim prepiskama i Nikolić i Mijajlovi povezuju sa privatnom građevinskom firmom Bemax, kojoj i nova vlast faktički daruje tendere, iako su iz te kompanije negirali u više navrata bilo kakvu povezanost sa Mijajlovićem. Zanimljivo je da je u jednom tekstu objavljen i mejl koji je navodno koristio Mijajlović a koji je naslovljen kao [email protected] što baca veo sumnje na saopštenja kompanije koja je negirala pomenutu povezanost.

Svakako, vrativši se na stvar, ukoliko su spisi SDT-a tačni onda se faktički otkrivaju sve moguće „bot-fabrike“ koje su pomagale Demokratsku partiju socijalista a pokušavajući da tu političku partiju, koju mnogi analitičari i političari dovode u vezu i sa organizovanim kriminalom i korupcijom, a što bi ova prepiska i dokazala, da je poistovjete sa državom Crnom Gorom a na štetu svih onih koji nisu bili „na njihovoj liniji“.

Stoga se postavlja pitanje – da li su pojedini mediji, analitičari, kolumnisti i aktivisti prosto bili produžena ruka kriminalnih klanova koji su uticali na javno mnjenje u Crnoj Gori a zarad političke, a u krajnjem, i finansijske koristi?

„Digitalni klan“ po mjeri Bemaksa

Jedan od najznimljivijih dijela prepiske otkriva plan za formiranje internet vojske koja bi funkcionisala „kao sat“ – po uzoru na Bemaks. Ovim se, ukoliko su pomenute prepiske autentične, priznaje da je politička partija faktički šurovala sa danas optuženim licem i odlučila da virtuelni prostor pokori metodama koje podsjećaju na formiranje partijske propagandne vojske po staljinističkom modelu. Cilj je stoga bio jasan: stvoriti privid masovne podrške DPS-u kroz lažne profile koji bi se sakrivali iza „crnogorskih simbola“ i „građanskih vrijednosti“, dok u pozadini instrukcije stižu direktno iz „Granda“.

Prepiske takođe ogoljavaju i poraznu činjenicu da su ključni „nezavisni“ portali zapravo bili puki instrumenti u rukama moćnika. Dogovaranje boja portala, postavljanje kadrova i naručivanje pitanja za političke protivnike pokazuje da su ti mediji, koji i danas postoje, služili i služe isključivo za hibridni rat protiv dijela naroda Crne Gore koji je očigledno pripadao nekadašnjoj opoziciji a sasdašnjoj vladajućoj većini. Novinarstvo je ovdje zamijenjeno reketiranjem istine, a sve u svrhu zaštite lika i djela određenih junaka bivše vlasti a na čijem čelu je bio i ostao niko drugi nego – Milo Đukanović

Stoga, jasno je da ovo nije samo politički skandal – ovo je dokaz o faktičkoj okupaciji Crne Gore od strane jedne interesne grupe koja nije birala sredstva da zadrži moć. Narod ipak više ne može biti prevaren „botovskim vojskama“ i naručenim tekstovima. Borba za slobodnu Crnu Goru počinje upravo razbijanjem ovih digitalnih i medijskih bunkera u kojima se još uvijek kriju oni koji bi da državu vrate u ralje klanova. A sve se počinje kada se uđe u „takuljin“ nego je to očigledno potrebno objasniti čelnicima nove vlasti koji već šest godina nakon političkih promjena nemaju snage da se u potpunosti obračunaju sa ostacima duboke države DPS-a koji, nekako, uvijek promiču.

Tagovi