Prostitucija skoro nikada nije samovoljna, već gotovo uvijek nasilna, organizovana i povezana sa trgovinom ljudima, a djevojke su na različite načine vrbovane da se bave ovim poslom koji polako uništava živote, kazala je u razgovoru za Adria TV izvršna direktorica Crnogorskog ženskog lobija, Aida Perović. Trafikanti ciljano biraju djevojke iz disfunkcionalnih porodica slabijeg imovinskog stanja, obećavajući im lagodan život i laku zaradu, poručuje stručnjak za bezbjednost Ivan Pekić.

Sve veći broj navodnih salona za masažu, koji predstavljaju paravan za prostituciju, nesmetano se u Crnoj Gori reklamira na društvenim mrežama, pa tako nakon samo par klikova možete dobiti kompletnu ponudu seksualnih usluga, ali i lokaciju na kojoj ih možete dobiti. Djevojke koje će vam po početnoj cijeni od samo 50 eura pružiti željene, ali ipak nelegalne usluge, dostupne su kako u glavnom gradu, tako i u Nikšiću, Budvi, Baru, Tivtu, a njihova brojnost i nivo organizovanosti ovog nezakonitog biznisa ukazuje na to da iza njih vjerovatno stoji neko ko ih drži pod kontrolom.

“Prostitucija, po onome što smo mi radili i što radimo evo tri decenije, nikada nije samovoljna, nego je uvijek nasilna. Od strane trafinakanata, jednog ili više njih, ženska osoba je primorana da se bavi prostitucijom da bi oni ubirali ogromne svote novca i prihode. Svjetske statistike kažu da od 95 do 97 posto trafinakanata koji navode na prisilnu prostituciju djevojčice, djevojke i žene jesu muškarci, a onih tri posto su žene trafikantkinje”, kaže Perović.

Starosna granica djevojaka koje bivaju eksploatisane sve je niža, a načini vrbovanja postaju brojniji i sofisticiraniji.

“Obećaju im dobro zaposlenje u turističkoj privredi, određenim hotelima, motelima, ili ih privuku čak kroz određene vidove manekenstva u inostranstvu”, pojašnjava Pekić.

“Radićeš kao bebisiterka, radićeš za šankom, radićeš kao konobarica. Vrlo često smo imali situaciju da one stvarno to rade nekih mjesec dana dok ne steknu dalje povjerenje u osobu koja im je to obećala. One dobijaju pozamašne svote za taj rad, ali nakon mjesec dana, eventualno dva, dobijaju drugu lokaciju, drugo mjesto, zapravo dobijaju tu nesrećnu sobu u koju dolaze muškarci, a ispred stoji obezbjeđenje ili osoba koja naplaćuje seksualne usluge”, dodaje Perović.

Trafikanti koji podvode djevojke, nerijetko i maloljetne, često su pripadnici organizovanih kriminalnih grupa, koji osim oduzimanja dokumenata i fizičkog onemogućavanja kretanja žrtvama, iste vrlo često učine zavisnicama od psihoaktivnih supstanci, pa im je vremenom sve teže da pobjegnu.

“Organizovane kriminalne grupe prostituciju smatraju veoma unosnim poslom, čak poslije međunarodnog šverca narkotika sigurno jednim od unosnijih biznisa koji postoji odvajkada, ali se danas radi na malo moderniji način”, kaže stručnjak za bezbjednost.

“Svi tipovi zavisnosti koji zapravo dovode žrtvu u relaksirano stanje da bi ona prihvatila sve ono što joj se nameće, da ne bi pružala otpor trafikantu, da bi on njom lakše manipulisao i lakše je prodavao i ubirao prihod. Ona će dobijati jednu možda malu svotu novca koju će potrošiti kasnije na kupovinu droge; tako će ih uvesti, osim u svijet prostitucije, u svijet narkomanije, alkoholizma i bolesti zavisnosti”, upozorava direktorica NVO Crnogorski ženski lobi.

Naši sagovornici upozoravaju da postoje posebno ranjive kategorije djevojaka podložnih manipulaciji i vrbovanju za bavljenje prostitucijom.

“Djevojke iz nekih disfunkcionalnih porodica, porodica koje imaju probleme, u kojima su roditelji razvedeni, u romsko-egipćanskoj populaciji, čak i neke koje zapadnu u finansijsko-ekonomske probleme. Na taj način im obećaju mnogo bolji život i onda nekako uspiju da dođu do tih cura, a često se dešava da dođu i do maloljetnih”, navodi Pekić.

Perović kazuje da roditelji uočavaju da se kod njihovih djevojčica od 13, 14, 15 ili 16 godina vrlo često dešava nešto što nije u redu.

“Imaju mnogo više novca, mnogo više izlaze, možda kupuju sa tako malo godina neke luksuzne stvari i donose kući obilje stvari koje ta porodica ne može da priušti”, dodaje ona.

Posebno je problematičan način na koji se domaće zakonodavstvo odnosi prema konzumentima seksualnih usluga, koji, za razliku od pružalaca i organizatora koji mogu biti krivično gonjeni, uglavnom prođu uz prekršajnu ili nikakvu kaznu.

“Niko ne osuđuje konzumente usluga, niti se pita zašto je tolika potražnja. Ako bi potražnja bila manja ili je ne bi bilo – što je nemoguće, makar za sada – onda ne bi bilo ni ponude na tržištu roba, jer ih oni tretiraju kao robu. Onoga momenta kada taj muškarac plati za nju, od čega ona dobija ili ne dobija jedan mali procenat, on smatra da može svašta da joj radi, pa čak i da je ubije”, zaključuje Perović.

Prostitucija u Crnoj Gori odavno više nije skrivena pojava sa margine društva, već ozbiljan bezbjednosni i društveni problem koji sve češće nosi obilježja trgovine ljudima i organizovanog kriminala.

Sagovornici Adria TV upozoravaju da je neophodna snažnija reakcija institucija, strože kažnjavanje organizatora i korisnika seksualnih usluga, ali i veća zaštita žrtava kako bi se spriječilo da seksualna eksploatacija postane normalizovana pojava iza zatvorenih vrata.

(Adria)

Tagovi